Nikolu Simića je u svijet glume uveo baš njegov deset godina stariji brat Slavko.
– U nižim razredima gimnazije sam lijepo slikao, pa sam, u vrijeme kad je moj brat Slavko bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, u istom gradu polagao prijemni ispit za srednju umjetničku školu. Ali, on mi je javio da prijemni nisam položio, pa sam završio Akademiju za glumu. Međutim, prije deset godina sam saznao pravu istinu. Slavko mi je pred kraj života, ničim izazvan, prenio pozdrav neke žene koja žali što nisam pošao u umjetničku školu, kad sam već “položio prijemni ispit”… Ništa nisam pitao Slavka, a sve sam razumio. On je u vrijeme boravka u Novom Sadu živio sam. Ja bih mu tu bio samo smetnja. Zato mi je, nesvjesno, javio da nisam položio prijemni i tako me iz slikarstva uveo u glumu – rekao je jednom prilikom Nikola.
Slavko je debitovao na filmu 1947. godine i to u djelu “Živjeće ovaj narod”, dok je 1953. godine na sceni novosadskog SNP, kada je njegov umjetnički potencijal prepoznao Velibor Gligorić, tadašnji upravnik JDP koji je volio da kaže da je Simić njegov izum. Pamtimo ga po ulogama u Višnji na Tašmajdanu, Više od igre, Levaci.
Volio je, pored glume, i da piše, te je objavio i svoje razgovore sa Ivom Andrićem. Nekadašnji predsjednik Saveza dramskih umjetnika Srbije dobio je Vukovu nagradu u isto vrijeme kad je i njegov rođeni mlađi brat Nikola Simić dobio Ćurana za komediju.
Jedna od posljednjih uloga odigrao je u prvoj sezoni serije “Otvorena vrata”, u kojoj se našao u ulozi pijaniste. Preminuo je 20. novembra 2007. godine nakon borbe sa opakom bolešću, u 83. Godini, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu