Svaka njena riječ nosi težinu neizmjernog bola i nesagledivu tugu koju osjeća za sinom čiji je život ugašen u masakru u Duboni. U posljednjoj u nizu poruka posvećenih ubijenom sinu nesrećna majka piše da je sve na njega podsjeća i da joj nedostaje.
– Bez tebe moje srce vene, probudi se na čas da ti čujem glas. Prolaze dani, prolaze mjeseci, godine, a tebe nema više. Sve me na tebe podsjeća. Boli svaki tren bez tebe. Nema te više, a u srcu mom si zauvijek. Nedostaješ, sine – objavila je neutješna majka, piše Blic.
Suzana Ranković, rođena sestra Dalibora Todorovića objavila je na društvenim mrežama pjesmu posvećenu nastradalom bratu.
Nisam te tražila da bih te izgubila
Nisam, a noćima sam se budila
U mraku sobe tražila bih sjaj
Zamišljala tebe, zamišljala raj
Po danu bih u tvoju sliku gledala
Sa usana tvojih govor zamišljala
Iz očiju tvojih tražila bih sjaj
Samo da zaboravim onaj tužni Maj
A tišina neka samo bi se širila
Iz kandila svjetlost jedino treperi
Ja poželim, rođeni, da ti dođeš meni
Znam da to je želja moja
Svud si oko mene, brate,
samo te ne vidi rođena tvoja.
Policija svojim tijelima zaštitila Uroša Blažića
Kako je Blic pisao, Uroš Blažić doveden je krajem maja u Viši sud u Smederevu sa pancirom i lisicama na rukama i nogama na suđenje za masakr.
Samo nekoliko trenutaka nakon što je masovni ubica kročio u sudnicu, gdje su se nalazile porodice ubijene i ranjene djece, emocije su kulminirale, te su svi prisutni nasrnuli na Blažića. Situacija u sudnici brzo je izmakla kontroli nakon njegovog ulaska, izbijajući u pravi haos.
Uroš Blažić, u pratnji desetak čuvara, zajedno sa ocem Radišom, sproveden je u sudnicu spuštene glave dok je sve vrijeme gledao u pod.
– Blažić je napravio samo par koraka u sudnici, a svi oštećeni koji su se nalazili unutra – otprilike 70 ljudi, ustali su sa stolica i krenuli ka Blažiću. Ovo je bio prvi susret sa ubicom njihove djece i roditelji nisu mogli da kontrolišu svoje emocije, što je i potpuno očekivano i opravdano – rekao je ranije očevidac za Blic.