Ova vijest rastužila je srca miliona ex-Jugoslovena i poklonika dobrog zvuka, a prenijeli su je tada svi regionalni mediji izražavajući žal i tugu za muzičkom divom.
Mnogo manje zapaženo prošle su posljednje godine života, muka i tuga sa kojima se nosila ova umjetnica, za koju su uvijek govorili da je vedra i puna optimizma uprkos svim nedaćama koje su je snašle.
Jadranka Stojaković bila je velika muzička zvijezda stare Jugoslavije. Kasnih 70-ih i 80-ih godina njene šansone i šlageri bili su hitovi na top listama svih republika, a naročito se proslavila obradama pjesama Alekse Šantića i Desanke Maksimović.
Pred kraj života govorila je da su joj karijeru obilježile tri pjesme: “Što te nema”, “Ima neka tajna veza” i “Sve smo mogli mi”. Godine 1988. godine se preselila u Japan i bio je to početak životnog aranžmana dug 23 godine. Jadranka je i tamo postala zvihezda, proslavivši se nastupima na kojima je pjevala, svirala gitaru i usnu harmoniku, piše “Istorijski zabavnik“.
A onda su je snašle godine tuge.
Jadranku je duboko pogodio rat na prostorima bivše Jugoslavije. U rodnu zemlju nije mogla da se vrati čitavu deceniju, jer Japan nije priznao Bosnu i Hercegovinu sve do 1998. Kada je konačno dobila pasoš, pohrlila je kući samo da bi u svom stanu u Sarajevu zatekla nepoznatog čovjeka koji se tu uselio, a poslije stan na prevaru i prodao.
Videvši da zemlje koju je toliko voljela više nema, Jadranka je riješila da se vrati u Japan. Karijera tamo išla joj je dobro, držala je koncerte, slikala i organizovala izložbe, a bavila se i komponovanjem muzike za video igrice.
A onda joj je ono što se desilo zauvijek promenilo život i okončalo sve.
Na turneji u Japanu 2010. godine Jadranka je pala izlazeći na binu. Borbena kakva je bila, nije dozvolila da je to zaustavi pa je dopuzala do stolice i ipak održala koncert, ali bio je to početak kraja.
Dijagnoza je bila neumoljiva bolest motornog neurona iz dana u dan oduzimala joj sve više snage, sve dok nije ostala potpuno paralizovana.
– Noge su mi postepeno otkazivale dok nisam postala potpuno nepokretna – ispričala je Jadranka jednom prilikom.
Vratila se iz Japana i od 2011. Jadranka je živjela u Banjaluci. Međutim, situacija je sa godinama postajala sve teža. Sama i bolesna teško je živjela, a nakon što je bolest uznapredovala skoro nije mogla ni da govori.
Poslednji dani života bili su ispunjeni tugom
Nakon odlaska u dom, posjećivali su je i pomagali joj mnogobrojni prijatelji, ali ju je sve više gušio zaborav.
Ipak, oni koji je pamte iz tih posljednjih dana pričali su kasnije da je Jadranka bila vedra i puna optimizma, sa duhom koji ništa nije moglo sputati. Muzika, sila koja joj je pomogla da prebrodi sve teške trenutke, na kraju joj je bila surovo oduzeta, ali ona se borila.
– Ne mogu se sjetiti ko mi je dolazio u posljednje vrijeme. Nema više mene. To je to, nemam ni glasa. Ne mogu više, bolest mi je uzela sve. Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cijeli život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem – ispričala je tužna diva za “Dnevni avaz” u jednom od svojih posljednjih intervjua.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu