Dijagnoza koju je tada dobila bila je nemilosrdna četiri tumora u dojkama. Od tog trenutka počinje njena najteža životna bitka, prepuna neizvjesnosti i bola, ali i snage i vjere u ozdravljenje.
Imala je četiri tumora, zbog čega su joj odstranjene obje dojke. Preživjela je operaciju i hemioterapije, izgubila kosu. Ali njena želja za životom bila je jača od raka
– Veliki sam borac i svoju bolest sam shvatila kao opakog neprijatelja sa kojim se moram izboriti. Vrijeme će pokazati da li sam dobila bitku ili rat – kaže Jazmina.
Prije nego što je saznala da i sama boluje od raka, Jazmini je ova bolest odnijela nekoliko bliskih ljudi – supruga, najbolju prijateljicu, tetku…
– Kad mi je ljekar saopštio da imam karcinom obje dojke, u prvom trenutku bila sam zgranuta. Svako od nas misli: „To se meni ne može desiti“, a onda shvatiš da i te kako može. Tada prolaziš kroz razne faze, od šoka do samosažaljenja. A onda shvatiš da, ako želiš da preživiš i živiš, moraš da se suočiš sa ogromnim problemom koji imaš i da se boriš. U stvari, drugo ništa i ne postoji kao opcija zato što rak sam od sebe sigurno neće nestati – ispričala je ona.
“Odstranjene su mi obje dojke”
Nakon suočavanja sa dijagnozom, neprospavanih noći, suza i preispitivanja uslijedili su operacija i liječenja na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije.
– Hiruršku intervenciju, odnosno njen onkološki dio, izveo mi je četvrtog novembra 2019. godine dr Stevan Jokić, a dr Branka Radmanović, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije, uradila mi je rekonstrukciju dojki jer su moje morale biti odstranjene zbog karcinoma. Tu, međutim, nije bio kraj. Preda mnom je bio ogroman test izdržljivosti i discipline koju sam morala da imam tokom hemioterapije koju sam na početku teško podnosila. Teže i od gubitka kose.
“Nosila sam šeširiće umjesto perike”
Iako joj je kosa potpuno opala tokom hemioterapije, Jazmina nije željela da nosi periku. Nije se stidila ni svoje bolesti ni svog izgleda.
– Svoj zdravstveni problem nikada nisam krila. U šali sam govorila da ja nemam kosu, ali imam razne lijepe kapice i šeširiće koje sam nosila dok mi kosa nije ponovo izrasla.
“Srećna sam što imam nove grudi”
Jazmina ne krije da joj mnogo znači što su joj odmah nakon odstranjivanja dojki ugrađeni implanti.
– Imala sam lijepe grudi, ljepše od ovih koje danas imam. Ali sada sam srećna što nakon operacije, poput mnogih žena, nisam morala da se suočim sa ružnim ožiljcima na mjestu gdje su mi nekada bile grudi.
Bolest Jazmini nije donijela samo fizičku patnju, kroz nju je naučila mnogo o sebi, ali i o drugima. I koliko god su sve te spoznaje ponekad bile bolne, vjeruje da je zbog njih danas bolji čovjek.
– Kada vam vaše tijelo pokaže da morate zastati i pozabaviti se samim sobom, onda počinjete da učite mnoge stvari o sebi na koje ranije, u stalnoj žurbi, niste ni obraćali pažnju. Shvatite da, koliko god voljeli i poštovali druge, ipak morate sebi biti najpreči. I koliko god vas ljudi voljeli i bili uz vas, u tim ključnim životnim momentima ipak ste sami. Zato se moramo suočiti sa samim sobom i izboriti se za sebe i za svoj život.
“Nisu pravi prijatelji svi koji se tako predstavljaju”
Još jednu tešku lekciju morala je da savlada dok se borila za život. Da prihvati da joj nisu pravi prijatelji svi oni koji su se tako predstavljali, kao i da je ostala bez posla baš u trenutku dok je konzilijum odlučivao o njenom daljem liječenju.
Ova bolest mi je pokazala ko mi je pravi prijatelj, a ko to nije. Ta spoznaja zadala mi je izvjesnu dozu bola koja mi je u tim trenucima zaista bila nepotrebna. Moram da kažem da u ovoj borbi ogromnu zahvalnost dugujem svojim roditeljima, bratu Jadranu Klanici, prijateljici Ani Vodinelić koja je sve vrijeme bila uz mene i ostalim prijateljima koji su mi pomagali na svaki mogući način kada zbog hemioterapije po nekoliko dana nisam bila sposobna ni za šta.
Shvatila je, kaže, i koliko je istinita ona čuvena rečenica „da je zdravlje najvažnije“, koju svi olako uzimamo dok smo zdravi.
– Kada nisi zdrav nemaš ništa, a zdrav si samo kada ti tvoje tijelo ne predstavlja nikakav teret i problem. Sada koračam dalje s najvećom željom da prije svega budem zdrava. A kao neko ko živi za ljepotu trudim se i da je stvorim kao umjetnik, jer smisao svog života jedino u tome i vidim, u stvaranju lijepog.
“Lijepa sjećanja na djetinjstvo u Temišvaru”
Jazmina je rođena u Temišvaru. Tamo joj živi porodica i za ovaj grad je vežu divne uspomene.
– Sjećam se da nas je djed stalno negdje vodio, u cirkus, muzeje, parkove. Sa 18 godina, nakon revolucije u Rumuniji, došla sam u Beograd, gdje sam upisala fakultet. Studenske dane pamtim po bezbrižnosti. Beograd je tada imao drugačiju dušu, ljudi su se više družili, voljeli, bili su neopterećeni novim tehnologijama koje su ih otuđile.
Tek kada se razboliš shvatiš da je gomila životnih problema, materijalnih, poslovnih, privatnih, zapravo nebitna, samo im mi pridajemo preveliki značaj, i da je zdravlje zaista najvažnije, kaže Jazmina
Jazmina svakodnevno slika, pravi unikatne predmete od drveta i porcelana, bavi se savremenom likovnom kritikom, sprema treću samostalnu izložbu…
– Umjetnik ovdje, nažalost, ne može da živi samo od onog što stvara, pa sam sada u potrazi za stalnim poslom, nadam se da ću kao istoričar umetnosti moći da se zaposlim u nekoj galeriji. U svakom slučaju, optimista sam, vjerujem da će sve biti dobro. Moja želja da živim jača je od raka, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu