Ovako bi se u jednoj rečenici moglo opisati kako izgleda život mještana sela Trešnjica, udaljenog tri kilometra od administrativnog prelaza sa Kosovom i Metohijom. Nema ni posla, a ni djece. Jedino dijete u Trešnjici, 50 kilometara udaljenoj od Kuršumlije je mala Mila Vitorović, koja u aprilu puni četiri godine.
Djevojčica živi na izuzetno nepristupačnom terenu, a jedino društvo su joj roditelji i djed. Preslatka Mila već je sa četiri godine osjetila na svojoj koži nemaštinu koja ju je primorala da bude skromna. Ne traži puno, jer zna da ni mama, ni tata ne mogu da joj priušte više.
U ruševini, kući staroj 100 godina, Vitorovići borave u samo dvije sobice, oronule, bez kupatila, bez vode. Bez igračaka i adekvatne odjeće za Milu.
A ova mila djevojčica kojoj ima savršeno pristaje, požalila se da za novogodišnje praznike nije dobila poklone. Ova “nepravda” biće ispravljena zbog dobrih ljudi koji su čuli za njenu tužnu priču.
Za mještane Trešnjice i okolnih sela veliku muku predstavlja čak i odlazak u prodavnicu. Najbliža radnja nalazi se u Lukovskoj banji, udaljenoj 6 kilometara. I mada za mnoge tih 6 kilometara ne predstavlja veliku udaljenost, za Vitoroviće je to gotovo nepremostiva distanca. U njihovom seocetu nema ni prevoza, a zbog teške materijalne situacije, nemaju ni automobil.
Zato Nenad pješači ili zamoli jednog od nekoliko komšija da ga poveze – volovima.
Porodicu Vitorović posjetio je humanitarac iz Kuršumlije, Dejan Marković Milošević, kojem se Nenad požalio na život koji ga nije mazio. Milin otac volio bi da može da se zaposli, ali posla – nema.
– Uslovi su teški, i mi jako teško opstajemo ovdje. Snalazimo se… Već sad ne znamo šta ćemo sa Milom kada bude morala da krene u školu. Volimo život na selu, ali teško je – ispričao je Nenad Vitorović, koji je inače bio učesnik rata na Kosmetu 1999., kada je imao svega 19 godina.
Dobio je i spomenicu koju mu je uručio ministar. Posljedice strahota rata i danas su žive u Nenadovoj duši.
– Bio sam u ratu, ali ni sada, u miru, nije mnogo bolje – kaže on.
Vitorovići od primanja imaju samo dječiji dodatak, koji ne može da pokrije ni najosnovnije životne potrebe. Čak ni hljeb ne kupuju, već Nenadova supruga mijesi svakog dana.
Zbog toga Milin tata odlazi u nadnicu, kako bi za svoju četvoročlanu porodicu obezbijedio hranu. Ni to, pak, nije dovoljno da renoviraju staru kuću ili kupe noviji namještaj.
Skromni Vitorovići ne traže mnogo, ali vjeruju u dobrotu humanih ljudi koji će im pomoći da imaju bolje sutra, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu