Njihovo su zajedništvo i brak bili nesvakidašnji. Tata je bio šaljivdžija, veseljak, uvijek razuman, miran, nije ni pušio ni pio, sve je rješavao razgovorom, smireno. Mama je bila malo dominantnija i njena riječ je bila zadnja. Ali bez tate nije ništa ni mogla ni htjela…
Tako je priču o roditeljima započeo Zvonko (59), koji je, zajedno s mlađim bratom Zdravkom, ostao šokiran kad je čuo da je u sat vremena izgubio i oca i majku.
Nikad se nisu razdvajali
– Upoznali su se još kao djeca, na polju, gdje su morali raditi sa svojim roditeljima. Nakon što su se vjenčali, početkom 70-ih su otišli u Njemačku raditi, silom prilike. Ali nisu dugo izdržali. Vratili su se nakon godinu dana i oboje zaposlili u građevinskoj firmi. Mama je bila kuvarica, a tata vozač. Znali su se šaliti da mu cijeli život samo kuva. Čak i kad je firma slala tatu na teren u Irak na godinu dana, ona je išla s njim – prisjeća se Zvonko.
U 60 godina braka i zajedničkog života njegovi se roditelji jednostavno nikad nisu razdvajali. Čak su i u penziju otišli zajedno. Donedavno su živjeli sami u svojoj kući. Nisu htjeli sinovima da se oni brinu o njima, iako su ih svakoga dana na to nagovarali.
– Tata je obolio od demencije prije nekoliko godina i stanje mu je bivalo sve gore. Često nas nije prepoznavao, čak ni mamu na momente. Hodao je sa slikom od vjenčanja po kući i vikao: ‘Gdje si Julo, Juliška moja, što si me ostavila’. Onda mu mama kaže da je to ona, a on odvrati: ‘Ma ti si neka baba, ja hoću ovu Julišku sa slike, moju Julu’. Bilo nam ga je žao, ali smo se morali smijati. I on se smijao jer je mislio da mu hoćemo podvaliti neku babu.
Onda kad bi prepoznao njezin glas, pa bi se sjetio da je to ona, onda bi je grlio, ljubio, pitao je zašto ga je ostavila samog. U takvom jednom trenutku ju je čak i ponovno zaprosio – priča Zvonko.
Juliška je prošle godine operisala rak dojke, ali su otkrili metastaze prema plućima pa je prije nešto više od mjesec dana prvi put završila u bolnici.
– Kad smo je odvezli u bolnicu, bilo nam je jasno da tata neće moći biti sam jer ona se danonoćno brinula o njemu. Čim je shvatio da je nema, stalno ju je dozivao. U jednom takvom lutanju po kući je pao i udario glavu. Morali smo ga privremeno staviti u dom za starce pa je završio u Ernestinovu, a mama je po povratku iz bolnice isto trebala stalnu njegu, pa smo i nju hteli staviti u isti dom.
Ali nažalost, nije bilo mjesta. Smjestili smo je u drugi, u Osijeku. Znali smo da njih dvoje neće moći dugo izdržati biti odvojeni pa smo tražili priliku da ih smjestimo u isti dom – sve tiše priča Zvonko.
Njegovoj se majci stanje naglo pogoršalo protekle nedjelje i opet je završila u bolnici. Pluća su joj se punila vodom i gušila se. U četvrtak je već bila kritično. Isti taj dan, u četvrtak, Franjo je u domu dobio visoku temperaturu.
Odmah je prebačen u bolnicu. Tokom noći su mu otkazali bubrezi s kojima je godinama imao problema. Ujutro su ga odveli na dijalizu. Umro je tokom dijalize, u 8.15 sati, a malo više od sat vremena nakon toga, u 9.30 sati, umrla je i njegova Juliška.
– Bili su razdvojeni 21 dan i čini se kao da je to za njih bio kraj života – dodaje tužno Zvonko.
Za Franjom i Juliškom neutješno tuguju i njihovi unuci i praunuci, koje su baka i djed čuvali kad god je trebalo.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu