Naime, kako je ispričala, usljed teške i komplikovane životne situacije, do sada je tri puta bila smještena u mentalnoj ustanovi.
Prema njenim riječima, usvojena je kada je imala skoro dvije godine, nakon što ju je napustila majka po rođenju.
Da nesreća nikada ne ide sama, najbolje govori dio u kojem je pričala kako je pored svega što je prošla, doživjela da je maltretira baka, što je samo pogoršalo njeno stanje.
– Majka me je ostavila poslije rođenja. Usvojili su me kada sam bila mala moj tata i njegova prva žena, koja nas je ostavila poslije kad sam ja imala šest godina. Na njeno mjesto poslije je došla nova žena, moja maćeha koja je i danas tu, i sada kada mog tate više nema… Otac se 2016. godine razbolio, dobio je rak mozga, u nekim trenucima bio je čak i kao biljka i tada su počeli problemi sa babom. On je preminuo kada sam imala 17 godina – navela je ona.
“Daće Bog da ti umru sva djeca”
Prema njenim riječima, baba je bila jako teška žena, te je sve moralo da bude kako ona kaže.
Čak ju je i krivila za sve što je snašlo njenog oca. Tom prilikom, od nje je dobijala gnusne uvrede i kletve.
– Mene je krivila što se tata razbolio, govorila mi je da je on bolestan jer sam ja počela da pušim, jer sam bezobrazna, jer ga ne viđam često… A ja nisam dolazila kod njega jer mi je to bilo mnogo bolno, jer je sa 130 kilograma spao na 30, jer sam znala da će me i on napustiti na neki način. A mama me je ionako napustila kada sam bila mala, i to me je mnogo boljelo… Svaki razgovor sa babom završavao se njenim riječima “Daće Bog da ti umru sva djeca'”. Psihički me je maltretirala, a kasnije je i ona preminula od korone. I kad nje više nije bilo, meni su ostale posljedice svega što mi je uradila. A trag su na meni ostavili i svi koji su me napuštali, mnogo sam zbog toga patila… – priča Sanja.
Dijagnoze koje su joj ustanovljene bile su poremećaj ličnosti, anksioznost i depresija.
U borbi protiv muka koje su je snašle i podmukle bolesti, mislila je da može sama.
Međutim, na kraju je shvatila da joj je potrebna pomoć.
– Ranije sam bila na terapijama jer sam bila depresivna i anksiozna, ali nisam htjela da pijem ljekove. Mislila sam da ću sve pobijediti nekom čašicom alkohola. I tako je to nekad bilo jedno vino, dva, nekad više. Sve dok nisam došla do trenutka kada sam popila alkohol i lijekove. Sama sam pozvala pomoć jer sam u sekundama postala svjesna toga da sam u svesci napisala “znajte da sam bila dobar čovjek… – rekla je ona.
Nakon hospitalizacije uzela život u svoje ruke
Nakon toga se osvrnula na period kada je riješila da nakon hospitalizacije, preuzme svoj život nazad uz pomoć stručnih osoba. Od tada je svoj život drastično promijenila.
– Tada me je odvela Hitna pomoć, koju sam pozvala sama. Završila sam na psihijatriji. Oni su ustanovili da nisam alkoholičar, ali i koje probleme imam. Pustili su me kući, a ja sam se već sljedećom prilikom kada sam se osjećala kao da sam u bezizlaznoj situaciji opet obratila njima – ljekarima. Danas mnogo radim na sebi. Nisam popila ni kap alkohola od 13. marta. Idem na razgovore kod psihoterapeuta – dva, tri puta nedjeljno. Na psihijatriji sam bila tri puta. Mislim da je bitno da svako ko ima problem uradi što sam i ja – da o tome priča. Mogu se naći ljekari i privatno i državno, dobri, koji su spremni da pomognu. O problemima se mora pričati – javno je apelovala ona u potresnom video snimku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu