Vjerovanje u “natprirodno” posebno je izraženo u selima gdje pored onih “simpatičnih” i interesantnih, postoje i jeziva vjerovanja na čiju samu pomisao se ledi krv u žilama.
U detaljima pripreme pokojnika za sahranu, najbolje se prepoznaje vjerovanje u život poslije smrti, koje duboko usađeno u srpskom narodu. To potvrđuje oblačenje pokojnika i svi oni predmeti sa kojima sa sahranjuju. Priprema pokojnika za sahranu podrazumijeva kupanje, brijanje i oblačenje pokojnika. Odmah nakon smrti, pali se svijeća koja se pokojniku stavlja iznad glave ili u ruke.
Tijelo se obično istrlja vlažnim peškirima. Pokojnik se potom, oblači slojevito, a u njegov džep se stavljaju sitne pare, ogledalo i češalj, na ruku sat. Pored tijela često se stavlja i dodatno odjelo i obuća.
Tako opremljen pokojnik se postavlja na sto u nekoj velikoj sobi, ili ostaje u postelji u kojoj je preminuo, dok se ne pripremi kovčeg. Postavi mu se desna ruka preko lijeve na grudima, i ruke mu se svežu maramicom, tanjim peškirom ili debljim vunenim koncem, vežu mu se noge oko članaka, i glava ispod brade i preko temena, a oči mu se sklope. Od smrti do sahrane treba da prođe 24 sata i za to vrijeme pokojnika, ako je u kući, čuva porodica. Staro vjerovanje kod Srba je i da Bog ne prima kod sebe one koje nisu vjenčani u zemaljskom životu.
Zato je bilo neophodno da se svim nevjenčanim pokojnicima na ruku stavi prsten kao znak da su oni bili, makar prividno, vjenčani na zemlji.
Nerijetko se u Srbiji preminule mlade devojke koje su bile neudate sahranjuju u vjenčanicama.
Kako bismo vam dočarali i približili neke od tih vjerovanja, obišli smo jedno selo u rasinskog okrugu i zaista čuli jezive priče. Pošto je u selima običaj, a i često moranje, da članovi rodbine i prijatelji pripremaju (kupaju, briju, oblače) pokojnika pred sahranu, pitali smo jednog starijeg gospodina postoji li neki poseban običlaj koji oni praktikuju.
– Ja sam sahranio i ispratio mnoge od njih. I prijatelje i rodbinu, i svoje roditelje. Znate kako to ide na selu, sve sami radimo i sređujemo pred ukop – kaže nam ovaj raspoloženi dekica i nastavlja:
– Ja svakog ubodem iglom u petu. Boga mi svakog, ma koliko mi blizak ili nepoznat bio. To je neki starinski običaj. Naši stari su govorili da ako probodeš čovjeka bilo gdje u tijelu on se neće vratiti na ovaj svijet kao utvara ili vampir – sledio nas je ovaj čovjek koji nastavlja objašnjenje ovog jezivog rituala:
– Kada ga okupamo i postavimo na krevet ja ga malo bocnem. Doduše, ne rade to mnogi. Jer sada svi primaju injekcije i bili su izbodeni milion puta u životu. Ranije je to bio problem. Ljudi nisu išli ljekaru i nisu bili ubodeni ni jednom u životu i zato su ustajali nespokojni i plašili žive – završava nam on svoju priču.
(Srbija danas, Kurir)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu