Nju je bezgranično dobijala od majke i očuha. Ipak, život je u jednom trenutku ovaj trio riješio da razdvoji. Godine su prolazile a Danijela? Danijela nije željela da vjeruje da tog čovjeka više nikada neće vidjeti. Zato je riješila da ga pronađe i nakon 30 godina uspjela je u tome.
Danijela je imala samo dvije godine kada je čovjek po imenu Stevan Molnar ušao u njen život i počeo da živi sa njenom majkom i sa njom. Zbog njegove ljubavi i njegovog ophođenja prema njoj kao prema svom djetetu, Danijelu su od trenutka rastavljanja vezivala lijepa sjećanja za njega. Sjećanja su tinjala sve dok jednog dana Danijela nije shvatila da ga mora potražiti. I kako to obično biva, baš kada je odustala, ona ga je i pronašla. Na samo 30-ak kilometara od nje.
Da ljubav očuha i djeteta može biti jaka, najbolje pokazuje situacija koju je Danijela ispričala za Blic, a koja joj je zapravo godinama kasnije ostala urezana.
– Sjećam se kada me je učio da vozim bicikl, i kada sam počela da plačem jer sam pala. Njemu je toliko bilo žao da je plakao zajedno sa mnom – prisjeća se Danijela koja dodaje da je Stevan došao u njen život kada je imala dvije i da je sa njima živio šest godina.
Dovoljno dugo da se zauvijek sjeća njegovog toplog osmjeha, sigurnosti i zagrljaja. Zbog toga počela je da ga traži.
– Počela sam da ga tražim prije mnogo godina jer sam željela da ga vidim, da čujem kako je, gdje živi. Tražila sam ga na Fejsbuku, na drugim društvenim mrežama, prijavila sam se za emisiju ‘Sve za ljubav’, koja se ubrzo poslije toga prestala emitovati. Pisala sam pisma na adresu na kojoj je ranije živeo u Subotici ali ništa nije davalo rezultata – priča Danijela.
A onda novi tračak nade
Iako se donekle pomirila sa tim da ga nikada neće naći, pojavio se novi tračak nade – Fejsbuk grupa u kojoj ljudi pomažu jedni drugima kako bi pronašli osobe sa kojima su izgubili kontakte. Onda je riješila da proba još jednom.
– Postavila sam njegovu sliku iz mlađih dana sa molbom da mi se jave ljudi ako nešto znaju o njemu. Odmah prvi dan objava je imala ogroman broj komentara i brzo je neko postavio sliku čovjeka za kog je mislio da je on. Čim sam otvorila sliku znala sam da jeste jer je slika bila iz vojske iz mlađih dana tako da nije bilo sumnje – prisjeća se Danijela.
Odmah je poslala zahtjev za prijateljstvo i poruku u kojoj je dostavila i njihovu zajedničku fotografiju sa njenog rođendana. Međutim poruka nije bila pročitana tri dana. Već zabrinuta da li će ikada dobiti odgovor – četvrti dan dobila je željno očekivani odgovor.
“Zdravo Danijela, ili Daco kako smo te zvali mama, baka i ja”, napisao je Stevan u poruci zbog koje je Danijeli, kako kaže srce htelo da iskoči od radosti, jer nije vjerovala da je to zaista on i da ga je konačno pronašla.
Odmah potom pitao ju je da li mogu da se čuju preko video poziva. Naravno, pristala je, prenosi Blic.
“Da li je moguće Daco da smo se našli?” pitao se i sam Stevan, kada je kako Danijela prepričava, počeo da plače. Tada mu je rekla da ne treba da plače jer je njihovo ponovno spajanje razlog za sreću.
Zbog jedne rečenice Danijeli su krenule suze
Ipak, kada je izgovorio jednu rečenicu, ni Danijela više nije bila imuna na suze.
– Pitala sam ga gdje živi, koliko ima djece…on mi je odgovorio da živi u Francuskoj i da ima petoro djece ukupno. Posto sam ja na slikama vidjela četvoro, ponovo sam ga pitala da li ima četvoro ili petoro? On je odgovorio ‘četvoro u Francuskoj i tebe u Srbiji jer ja sam tebe uvijek smatrao za svoje djete i ostala si mi u srcu’. Ne mogu da opišem kako sam se osjećala u tom trenutku, bila sam mnogo srećna a u isto vrijeme nisam mogla da vjerujem da se ovo zaista dešava – objašnjava ona.
Sledeća stvar koja joj je pala na pamet, bio je ponovni susret. Iako je smatrala da će se tog dijela načekati, sudbina je riješila da se ovaj korak realizuje što prije.
– Kada sam ga pitala da li nekad dolazi u Srbiju, on se nasmijao i rekao da je trenutno u Srbiji i da je od mene udaljen 30ak km. Odmah sam ga pitala da li želi da se vidimo, a on je odmah pristao. Dao mi je adresu i rekao da će me čekati ispred kuće – priča Danijela.
A onda trenutak koji je čekala trideset godina
Nakon što su se dogovorili da se vide, ponovni susret nakon toliko godina desio se u par dana.
– Čekao me je ispred kuće. Kada sam stigla zagrlili smo se čvrsto i to je bio osjećaj koji ne može da se opiše, nešto sto razumije samo onaj ko je to osjetio. Ja sam samo uspjela da izgovorim ‘jesmo li zaista ovo mi?’. U dvorištu me je dočekala i njegova supruga, koja je izuzetno ljubazna i prijatna osoba. Proveli smo prelijep dan zajedno, ispričali se za sve sto nismo prošlih 30tak godina, a bilo je mnogo stvari i kod njega i kod mene – prepričava nam ona i dodaje da je na odlasku i ona njih pozvala da prije Francuske dođu i posjete nju i njenu majku.
Rekao joj je da će sigurno doći i tako je i bilo. Poslije par dana Stevan je sa svojom suprugom došao kod Danijele i njene majke (koja nije imala ništa protiv da ga potraži, jer je rastanak bio prijateljski).
Jedno Stevanovo pitanje iznenadilo ju je
Šetajući kroz Novi Kneževac i provodeći lijepo popodne zajedno, Stevan je imao jedno pitanje koje je Danijelu iznenadilo.
– U jednom trenutku me je pitao da li hoću da idem sa njima u Francusku. Mnogo me je iznenadio tim pitanjem. Na prvu sam rekla sam da ću razmisliti, ali je on rekao da nemam šta da razmišljam, već da krenem kako bi proveli još vremena zajedno, jer smo dugo bili odvojeni. I ja sam ga poslušala – prisjeća se Danijela.
Četiri dana je bila u Francuskoj, gdje je upoznala i njegovu djecu. Tada je doživjela scenu koja ju je vratila u bezbrižno djetinjstvo.
– Jedno veče prije spavanja, došao je kod mene u sobu da mi donese kolač, poljubio me je u glavu i poželio laku noć, to su možda sitnice za nekoga ko je živio sa ocem, ali za mene je to nešto veliko, nešto sto donosi radost. On je meni bio očuh, ali mi je mnogo više od rođenog oca koji me je ostavio kada sam bila beba. Stevana je ostavila majka u napuštenoj štali kada je bio beba, poslije toga su ga usvojili ljudi iz Subotice, ali on nikada nije izgubio dušu i saosećajnost. On je veliki čovjek i zahvaljujem Bogu svakog dana što nas je ponovo spojio – priča ona.
Na pitanje da li se čuju, Danijela nam objašnjava da je to praksa koju primenjuju svakog dana.
Objasnila nam je da je Stevan takođe u par navrata pokušao da je nađe, ali je zbog teške operacije kasnije, kaže Danijela, izgubio volju za mnoge stvari. Međutim, njihov ponovni susret jedan od razloga zbog kog danas ima osmjeh na licu.
– Stevan je mene takođe tražio, ali nije uspio. Kako god, sada je bilo pravo vrijeme da se ponovo sretnemo. A kada smo se sreli došli smo do istog zaključka – da nam od sada srca mirnije kucaju, ali i radosnije. Borba je trajala do uspjeha, nisam odustajala i evo nas danas zajedno * ponosno priča Danijela.
Zbog svog primjera, sreće i ljubavi koju je osjetila, Danijela želi svima onima koji nekoga traže da poruči da ne gube nadu i da će ih život, ako to silno žele, ponovo spojiti.
– Uvijek sam bila optimista i vjerovala da ako se dovoljno potrudimo većina stvari je moguća, po ko zna koji put u mom životu se to pokazalo kao tačno. Zato bih poručila svima koji nekoga traže da ne odustaju nikada, barem zbog sreće koju će osetiti kada tog nekog pronađu. Idite preko, idite ispod, idite okolo, idite kroz…Ali nikada, nikada ne odustajte – zaključuje Danijela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu