Postoje dvije vrste empatije, emotivna i kognitivna.
Emotivna empatija
To je sposobnost da osjetite tuđe emocije, da doživite nečiju uznemirenost i odgovorite saosjećanjem – kao što je osjećaj ljutnje u ime svog partnera kada je maltretiran.
Kognitivna empatija
Predstavlja sposobnost prepoznavanja emocija drugih i razumijevanja zašto se osjećaju na određeni način – kao što je primjećivanje namrštenog lica vašeg prijatelja i shvatanje da su vjerovatno ljuti ili tužni.
Svi ljudi su rođeni sa prirodnom sposobnošću empatije, što znači da smo biološki programirani za stvaranje društvenih odnosa i brigu o drugima.
Ali ova vještina se ne razvija u potpunosti, zbog čega mala djeca uzrasta od tri do pet godina često pokazuju nešto manje brige za druge.
Praktikovanje empatije nije samo fundamentalno za izgradnju odnosa sa drugima. Ona ima ulogu u opštem blagostanju i mentalnom zdravlju, a roditelj određenim smjernicama može da pomogne djetetu da njeguje ovu važnu vještinu.
Postoji nekoliko načina da to postignete: razgovarajte o svojim osjećanjima i osjećanjima drugih, vodite računa o osjećanjima djeteta, koristite svakodnevne situacije kako biste podstakli raspravu o tuđim osjećanjima, učestvujte sa djetetom u humanitarnim akcijama, pohvalite svoje djete kada primijetite da se ponaša empatično, budite strpljivi, prenosi N1.
Svaki od ovih načina od najranijeg uzrasta djetetu pomaže da nauči šta je empatija, kao i zašto je empatija toliko važna.
Ona zapravo utiče na naše svakodnevne odnose sa drugim ljudima, kako u djetinjstvu tako i u odrasloj dobi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu