Sudbine

Kako je mali Prle POSTAO PATRIJARH Porfirije: Srpskainfo u posjeti rođacima poglavara SPC (FOTO, VIDEO)

Prije nego što se zamonašio, patrijarh Porfirije, rođen kao Prvoslav Perić, imao je „partizanski“ nadimak, čuvao je krave i orao njivu, radio na nadnicu, igrao fudbal i stolni tenis i imao simpatiju.

Kako je mali Prle POSTAO PATRIJARH Porfirije: Srpskainfo u posjeti rođacima poglavara SPC (FOTO, VIDEO)
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Dok je kao dječak, za vrijeme raspusta, boravio u zavičaju svojih roditelja, on je spavao u kućici sa zemljanim podom, jurcao bos sa seoskom djecom i čitao raznu literaturu, pa i kaubojske romane.

I od malih nogu je bio posebno dijete, svima je bilo jasno da će izrasti u velikog čovjeka.

Kako je mali Prle postao patrijarh Porfirije.

Kako je mali Prle postao patrijarh Porfirije.

Posted by Srpskainfo.com on Saturday, February 27, 2021

Tako o patrijarhu srpskom Porfiriju za Srpskainfo govore njegovi najbliži rođaci iz Pojezine i Crnče, pitomih sela kod Dervente, gdje je zavičaj Porfirijeve majke Radojke i oca Radivoja.

Skromne kućice, u kojima su rođeni i odrasli roditelji najmlađeg patrijarha u novijoj istoriji Srpske pravoslavne crkve, odavno su srušene. Ali, na kućištu i danas žive Brkići i Perići, koji pamte kako je „mali Prle“ u djetinjstvu provodio ljeta kod baka i djedova i družio se sa djecom iz sela.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– I danas ga zovemo Prle. To zvuči partizanski, podsjeća na „Otpisane“, ali nadimak je dobio zbog svog krštenog imena Prvoslav. Ponosni smo i sretni što je izabran za patrijarha, nije što je naš, ali Srbi nisu mogli poželjeti boljeg, pametnijeg i čestitijeg patrijarha, nek nam je živ i zdrav na mnogaja ljeta. Ali, njegova svetost za nas je i bio i ostao naš dragi, dobri Prle – kaže Ljubomir Brkić (56) parijarhov rođak iz Pojezine.

Ljubmir je, kako bi se to reklo kod nas, Porfirijev brat od ujaka.

A porodično stablo i porodična istorija idu ovako: patrijarhova majka Radojka Perić, rođena Brkić, koja danas živi u Čurugu u Vojvodini, rođena je u Pojezini.

Bila je izuzetno mlada kada se udala za svog Radivoja iz susjedne Crnče, odselila u Vojvodinu i 1961. rodila sina prvenca Prvoslava.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Njen muž Radivoj se još kao mladić, pedesetih godina prošlog vijeka, trbuhom za kruhom, zaputio u Vojvodinu, tamo položio za trkatoristu i zaposlio se u poljoprivrednom dobru.

Pročitajte još

– Tetka Radojka i pokojni tetak Radivoj su bili vrijedni i čestiti ljudi, od rane mladosti su mnogo radili. Nisu bili školovani, ali su cijenili znanje. Odgojili su troje divne djece, koji su im podarili ukupno 13 unučadi i, za sada, jedno praunuče – kaže Ljubomir.

Kao djeca, Prle i njegov mlađi brat Srđan, danas protojerej Đurđevskog hrama u Somboru i ponosni otac osmoro djece, svako su ljeto provodili kod baka i djedova u Crnči i Pojezini.

– Prle je bio dobro, bistro dijete, puno je čitao, ali se i družio sa nama. Igrao je lopte, čuvao stoku, sve isto kao i mi i druga seoska djeca – priča Ljubomir.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Prisjeća se kako su tjerali krave na pašu, svako je dijete u to vrijeme imalo svoja zaduženja, čak i kad dođe u goste za raspust, nije bilo sjedenja onako.

– Pašnjaci su bili na poljani blizu rječice Ilove i mi, naravno, pustimo krave da pasu, pa udri po fudbalu i kupanju – prisjeća se Ljubomir.

Kaže da je Prle bio dobar fudbaler i još bolji plivač.

– Uskoči u vodu i po deset puta u cugu prepliva Ilovu. Svi smo mu se divili. Ali, on je tamo u Čurugu vježbao na Tisi, a mi smo jedva znali plivati, koliko da se ne udavimo – priča Ljubomir i dodaje da je Prle, dok je bio gimnazijalac u Novom Sadu, igrao i stolni tenis i to prilično dobro.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Objašnjava da su njegova braća od tetke, Prle i Srđan, iako su i u Vojvodili živjeli na selu, u Pojezini doživljavani kao „djeca iz grada“. Kad bi boravili u selu, spavali su kod bake Desanke, u staroj kući Brkića, izgrađenoj od „naboja“, sa zemljanim podom.

– Srđan je govorio da mu je to super, jer ne mora da pere noge prije spavanja. Ali, Prle nije bio do te sorte. Iako je, kao i mi, često bos jurcao poljima, uvijek je vodio računa o higijeni – priča Ljubomir.

Pročitajte još

Prle je od malih nogu pomagao starima i bolesnima i nije bježao ni od kakvog posla.

– Tetka mi pričala da je, još kao đak, sa njom išao u nadnicu, da zaradi dnevnicu i pomogne porodici. A u školi je uvijek bio najbolji. Kažu da danas govori deset jezika, da je jedan od naobrazovanijih Srba, ali je ostao skroman– kaže Ljubomir.

Priznaje da je rodbina bila iznenađena kada je Prle odlučio da upiše bogosloviju, a potom i da se zamonaši. Ipak je to, u doba Titove Jugoslavije, bio neobičan izbor za mladog i učenog čovjeka.

Drugi patrijarhov brat od ujaka, Dragoljub Brkić (61), za Srpskainfo kaže da njegov tetak, otac Prletov, nije bio baš sretan zbog sinovog izbora, jer je „bio u Partiji“, ali da ga je majka podržavala.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Kad se Prle zamonašio, bilo mi je nezgodno da s njim pričam o tome, pa sam razgovarao s tetkom, njegovom mamom. Ona mi je rekla da je Prle nešto sanjao i da se nakon tog sna odlučio za monaški život – priča Dragoljub.

Patrijarhov stric Slobodan Perić (70), koji živi u susjednoj Crnči, nije se libio da svom Prletu otvoreno kaže šta misli o toj njegovoj odluci.

– Zamonašiti se u 24. godini, odreći se, tako rano, i žena i mnogih drugih ovozemaljskih zadovoljstava, to je zbilja velika stvar. Rekao sam mu tada: sinovče, što će ti to, mogao si tako pametan, postati predsjednik Srbije! A on mi kaže: striko, ja to volim, to je moj put – priča Slobodan.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Pričljivi i veseli djeda Slobodan priznaje da je tada i opsovao. I inače mu se često omakne psovka, čak i boga ponekad „spomene“, ali se Prle, kaže, nikad nije zbog toga ljutio na njega. Samo se nasmije i odmahne rukom.

U njegovu su kuću Prle i brat mu Srđan, u djetinjstvu, dolazili dva puta godišnje, skoro cijeli avgust bi provodili u Crnči.

– Srđan je od malena bio baraba, pravi Perić, a Prle tih, fin, uredan, kao devojčica, više je povukao na Brkiće – kaže stric Slobodan.

I dok drugi rođaci izbjegavaju ovu škakljivu temu, Slobodan otvoreno kaže da je Prle, dok je bio tinejdžer, znao zagledati djevojčice, a bogami i one njega.

– Onako lijep, crn, a znao je i lijepo pričati, mnogima je zapeo za oko. Imao je ovdje u selu curicu, hajd da kažemo simpatiju, imali su oboje petnaestak godina, kad su ašikovali. Ona se kasnije odselila u Australiju, već odavno živi tamo, ima djecu i unučiće – kaže Sobodan, a njegova supruga Zagorka ga mrko gleda i opominje, što je, pred novinarima, tako razvezao jezik.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

I strina Zagorka, kao i drugi rođaci, žali što Prle, posljednjih godina, otkako je postao mitropolit, nije imao vremena da ih posećuje, ali razumije da ne može, zbog obaveza. Posljednji put su ga vidjeli prije četiri godine.

– Ranije, dok je bio mlađi, jednom su nam u goste došli Prle i episkop Fotije, koji je njegov drugar. Noćili su ovde – kaže strina, ponosna što je u svom domu ugostila dvojicu vladika.

Pročitajte još

– Nije ih bilo teško ugostiti, oni su pravi monasi, skromni u jelu i piću, a znaju s narodom, prava je milina razgovarati s njima – kaže strina Zagorka.

I inače Zagorka i Slobodan Perić su uvijek radi gostima.

Od prošlog petka, kad je patrijarh Porfirije ustoličen, pa sve do ponedjeljka, u njihovoj kući se slavilo. Gosti su se smjenjivali, Slobodan i Zagorka čašćavali. Cvrčao je roštilj, popilo se nekoliko litara rakije i domaćeg likera, u slavu novog patrijarha.

Ljubomir Brkić kaže da su i njega pitali kad će častiti, brat mu je postao patrijarh, nije to mala stvar.

– Ja im kažem, dođite mi kući, pa ćemo proslaviti, a oni bi u kafanu. Ali, ja nisam neki čovjek od kafane – kaže skromni Ljubomir.

I Brkići i Perići kažu da patrijarh Porfirije nikad nije zaboravio rođake u zavičaju svojih roditelja. I danas im šalje pozdrave i poklone, najčešće preko rođaka Milana Brkića, koji je već godinama njegov kuvar.

– Prije dvije godine, moja je majka, a njegova ujna, još je bila živa, dođe nam Milan, nosi kovertu. Kaže, poslao Prle ujni čestitku i miloštu za Vaskrs. Kad tamo u koverti 200 evra – priča Ljubomir Brkić.

I daljim rođacima, koji su siromašni i bolesni, slao je vozom iz Zagreba pakete hrane, a djecu u Brkićima i Perićima često je, kažu, čašćavao slatkišima i džeparcem.

I mada je patrijarh Porfirije, za rođake Prle, čovjek kakav se rijetko rađa, njegov stric Slobodan kaže da u selu Crnča živi jedan čudesan dečak, koji bi mogao biti njegov nasljednik.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

– Mali Miloš Davidović me mnogo podsjeća na našeg Prleta. Još je u osnovnoj školi, a već zna sve molitve, nema šta nije pročitao, sprema se za bogosloviju. Kad mu je poginuo otac, vozeći traktor, mali Miloš mu je, kao pravi pop, sam očitao opelo – priča Slobodan.

Ozbiljne knjige i ljubavni romani

Kad je kao dječak, dolazio na selo kod rodbine, Prle je uvijek sa sobom vukao punu torbu knjiga. Stalno je, kažu rođaci, nešto čitao. – Ne znam ja kakve su to knjige bile, sigurno neke ozbiljne. Tako je on, kad pođe u Derventu, išao pješice, preko njiva, a ima do Dervente, bogami, 25 kilometara. Ponese knjigu, pa hoda i čita. Dok stigne do grada pročita cijelu knjigu – priča stric Slobodan Perić. Rođak Dragoljub Brkić priča da je, uz ozbiljne knjige, Prle čitao i stripove i roto romane: i ljubavne i kaubojske. – U to vrijeme su djeca radila u polju, čak i kada dođu u goste za raspust. I tako nama dvojici daju zadatak da pooremo njivu. Ja sam tad ima 13 godina, Prle deset, pa je on kao mlađi vodio volove, a ja bio za plugom. I on lijepo jednom rukom vodi volove, a u drugoj drži roman i čita. I normalno, promaši brazdu – priča Dragoljub.