Šumejko je samo nekoliko dana prije početka rata došao je na studentsku razmjenu u Zagreb. Od svoje 17. godine putuje svijetom i imao je priliku da živi u drugim gradovima, ali sada odlučno kaže da je Kijev grad u koji želi da se vrati i radi na tome da on ponovo postane savršeno mjesto za život, piše Jutarnji list.
Mikita je student menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu na Univerzitetu u Rigi, a 20. februara stigao je na Libertasovu razmjenu studenata u Zagrebu. Nakon nekoliko dana stigla je vijest da je u njegovoj državi počeo rat. Kaže da su već duže imali napetu situaciju na istoku države, ali da ni u jednom trenutku nije mogao da pomisli da će doći do rata.
– Porodica mi je i dalje u Ukrajini. Ako uzmemo u obzir cijelu porodicu, oni su na različitim mjestima, ali roditelji su još u Kijevu i nemaju želju da ga napuste. Brat i njegova djevojka prije nekoliko dana otišli su iz Kijeva u zapadni dio Ukrajine. Roditelji provode noći i uzbune u improviziranom skloništu, ali je dobro i opremljeno je – govori Mikita dodajući da se niko od njih više ne boji.
Sa roditeljima i ostatkom porodice čuje se svaki dan, a imaju i zajedničke grupe, gdje svi pišu poruke. Trenutno je jako zabrinut za njih, ali i za cijelu Ukrajinu. Ističe da Ukrajinci ne žele živjeti pod ruskom vlašću.
– Htio bih da budem tamo s njima, ali razumijem da moja porodica ne bi bila srećna da se vratim u Ukrajinu i da će im biti lakše ako sam ovdje na sigurnom – tvrdi Mikita.
Prema planu studija, u Zagrebu bi trebalo da bude do juna, a odlučio je da će to poštovati i da neće prekidati razmjenu. Niko od njegovih bližnjih, prijatelja ili poznanika nije na ratištu. Smatra da je odlazak na ratište lična odluka svakog pojedinca.
– Nemam poznanika koji se bori. Imali smo problem što u gradu ima više dobrovoljaca nego oružja, ima dovoljno ljudi. Bolje je imati tri iskusna vojnika nego deset neiskusnih – smatra.
Mikita je mišljenja da ruski vojnici znaju šta se događa, da su svjesni situacije u kojoj su trenutno i toga šta čine ukrajinskom narodu.
– Vidio sam puno snimaka zarobljenika, uglavnom mladih i preplašenih muškaraca i svi kažu da nisu znali kuda idu, prvih minuta moglo bi biti tako, ali rat je već desetak dana i vidjeli su naše gradove i ljude. Sada znaju šta rade – objašnjava Mikita.
Tvrdi da se za grad ne brine, siguran je da će u obnovi pomoći cijeli svijet. Ali, ono čega se boji su trajne posljedice koje će ova situacija ostaviti na ljude. U Zagrebu učestvuje na skupovima i protestima za Ukrajinu, ali svjestan je da se na takav način neće promijeniti puno toga i da je sve u rukama političara, piše Blic.
– Mi se okupljamo kako bismo se ujedinili i bili među ljudima koji razumiju situaciju, ne možemo da utičemo na Rusiju. Živim u inostranstvu od 17. godine, uvijek sam se rado vraćao u Ukrajinu, ali sam želio da radim i živim u drugoj zemlji. Sada sam odlučan u tome da tamo provedem svoj život i pomognem da sve bude kao i ranije – govori za kraj Mikita.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu