Vlada Republike Srpske obezbijedila je besplatne udžbenike za 3. i 4. razred osnovne škole.
U banjalučkim školama roditelji ovih dana sa djecom preuzimaju knjige prema planu škola. Ne kriju zadovoljstvo i zahvalnost, jer znaju koliko im je priprema đaka i kupovina knjiga svake godine izbijala iz džepa.
Mnogi nastavnici pohvalili su ovaj čin, ali nijedna plemenita ideja, ni dobro djelo ne mogu a da ne budu osuđivani.
Tako se ovih dana često može čuti i pročitati da se knjige ne poklanjaju, već pozajmljuju. U čemu je problem, gospodo?! Oduvijek su knjige pozajmljivane iz generacije u generaciju.
Direktor jedne banjalučke osnovne škole i njemu slični pitaju šta će biti ako djeca pošaraju ili oštete udžbenik. Takvi ne vole knjigu, a ne poštuju ni đake!
Nas su učili da je knjiga najbolji drug, da se čuva kao najveće blago. I čuvali smo knjige, iako ih nismo dobijali besplatno, već su nam ih roditelji kupovali. Znali smo da će dogodine ili koju godine kasnije iz njih da uče naša braća, sestre ili drugari… Nije nam smetalo ni da učimo iz knjige u kojoj su podvlačili oni koji su ih čitali prije nas.
Prema svojim knjigama ponašali smo se kao i prema knjigama iz biblioteke: pozajmiš, pročitaš i vratiš.
Dok čitam zlurade komentare pojedinih direktora škola i polupismene osude na društvenim mrežama, sjetih se Nušićeve liste Vlade iz njegove “Autobiografije”. Naime, Nušić je za ministra prosvјete uzeo nekog Čedu Matića stoga što je ponavljao prvi i drugi razred, pa је više vremena proveo u školi nego ostali. Čedo je bio dva puta otpušten iz škole; tako je znao u prste školske zakone, a najzad izabran je zato što je pismenost smatrao kao luksuz.
Mnogo je oko nas Nušićevih Čeda. Oni nisu članovi biblioteke. Zato ne razumiju da se knjige pozajmljuju i uredno vraćaju. Ali vrlo dobro znaju kako se direktor postaje i opstaje. I vrapci znaju da su direktori, načelnici, ministri… samo zato što imaju druge članske karte.
Znaju to vrlo dobro i školarci, gospodo! Zato, prestanite da ponižavate đake! Zaboravljate da je u svakoj generaciji bar nekoliko briljantnih umova kojima niste vi uzor. Njima je uzor Dositej Obradović , kao jedan od utemeljivača srpske duhovnosti i pismenosti i mnogi velikani srpske istorije i književnosti.
Zaboravljate da u školskim klupama sjede budući akademski građani od kojih će neki biti ugledni ljekari, inženjeri, profesori… Čitali su oni i Domanovićevog “Vođu” i shvatili univerzalnost njegove pripovijetke i kako sistem djeluje na ljude. Nemojte da im vrijeđate inteligenciju. Oni vrlo dobro razumiju šta je jeftino politikanstvo i kako pokušavate da “lovite zlatnu ribicu” preko njihovih leđa i muka njihovih roditelja. Naučili su oni od Domanovića i kako završi grupa ljudi koja svoje živote vođena očajem stavi u ruke jednog čovjeka – vođe!
Umjesto toga, gledajte kako ćete obnoviti knjižni fond školskih biblioteka. Znate li da neke škole i nemaju biblioteke? Da djeca u 21. vijeku ne mogu da pozajme knjige za lektiru kao što su mogli njihovi roditelji.
Što bi rekao Dositej “Knjige, braćo moja, a ne zvona i praporce”! Knjige, da. A ne jeftino politikanstvo!
Autor je profesor srpskog jezika i književnosti
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu