Napad na Tripoli pokrenulo je Kalifa Haftar i Libijska narodna armija (LNA) koja je posljednjih godina kontrolisala istok zemlje, a od početka godine i jug Libije sa najvažnijim naftnim poljima, al Šararom i al Felom, koje proizvode 400.000 barela nafte dnevno.
Nakon osvajanja manjih naftnih polja 2016. Haftar je u LNA inkorporirao vojske kojom komanduje su i lokalne milicije, kojima je obećao redovne plate i uniforme.
Sa druge strane je vlada međunarodno priznata 2015. godine koju predvodi premijer Fajez al Saradž. Njeno središte je Tripoli.
Kalifa Haftar bio je general lojalan Muameru Gadafiju. Učestvovao je u puču kojim je Gadafi došao na vlast 1969. godine, ali je 1987. godine pao u nemilost, zbog čega je narednih 20 godina proveo u izbjeglištvu u SAD.
U Libiju se vratio 1996. godine, kada je pokušao da izvede prvi puč protiv Gadafija, ali kada se nakon propalog pokušaja vratio u SAD. Tada je nastavio da sarađuje sa CIA-om u pokušajima da se svrgni Gadafi, zbog čega se ponovo vratio u rodnu zemlju 2011. godine.
Haftar je 2014. okupio bivše Gadafijeve snage i u narednim godinama osvojio Bengazi, najveći grad na istoku zemlje.
Kritičari tvrde da je Haftar koristio brutalne metode za suzbijanje pobuna u gradovima pod njegovom kontrolom, kao i da štiti vojnike koji su traženi za ratne zločine od strane Međunarodnog krivičnog suda. Procjenjuje se da ima 85.000 vojnika pod oružjem.
Iako većina zemalja zapada na čelu sa SAD podržava međunarodno priznatu vladu u Tripoliju, ne postoji jedinstven stav među zapadnim silama.
Haftarovu struju podržavaju Rusija, Francuska, Egipat, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Niko međutim nije javno podržao Haftarovu ofanzivu na Tripol, na protiv, trenutak kada je napad pokrenut mogao bi da bude dodatni problem za bivšeg Gadafijevog generala.
Haftar je izdao komandu za početak operacije na Tripoli dok se u njemu još nalazio generalni sekretar UN Antonio Gutereš. Gensek UN došao je u Libiju pred zakazanu mirovnu konferenciju koja je trebalo da se održi od 14. do 16. aprila, ali od koje očigledno neće biti ništa.
U Libiji živi oko million stanovnika, od kojih su većina muslimani suniti. Stanovništvo je podijeljeno u dvadesetak plemenskih klanova, koliko je i suprotstavljenih političkih opcija.
Ukoliko ponovo bukne građanski rat, vjerovatno da bi se pojavilo još frakacija, lokalnih milicija (od kojih su mnoge sada dio Haftarove vojske) i bandi koje bi se borile za svoj komad zemlje bogate naftom i gasom. To je bio slučaj i nakon pada Gadafija.
Haftarova pobjeda i zauzimanje cijele zemlje ipak nisu izvijesni.
Milicije iz lučkog grada Misrata, najsnažnije snage na zapadu Libije koje su porazile Islamsku državu u Libiji 2016, već su pohrlile u pomoć vladi u Tripoliju. Haftarov LNA, međutim, ima brojnije snage (85.000 ljudi), ali i stratešku prednost u vidu skromnih avio snaga koje je ili preuzeo iz stare Gadafijeve vojske ili dobio od svojih arapskih saveznika.
Sukobi u Libiji ponovo su buknuli prije nekoliko dana, kada je Libijska nacionalna armija (LNA) predvođena Kalifom Haftarom sa istoka krenula u osvajanje zapada zemlje nad kojim kontrolu ima međunarodno priznata vlada predvođena Fajezom Al-Saradžem. Glavne borbe vode se u predgrađu sa južne strane Tripolija gdje je Haftarova vojska već uspjela da uđe.
Osim toga, iako se Haftar predstavlja kao sekularista koji želi da očisti zemlju od islamističkih militanata, među njegovim snagama nalaze se i salafisti iz pokreta Madhali, povezanog sa Saudijskom Arabijom. Pretpostavlja se da se upravo zato sastao sa saudijskim kraljem Salmanom prošlog mjeseca.
Takođe, prema pojedinim navodima, dio njegove vojske je i 400 plaćenika iz Rusije.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu