Riječ je, naravno, o neradnicima u javnom sektoru, iliti radnicima koji ne dolaze na posao, a primaju platu.
Premijer Radovan Višković prije mjesec dana samo je potvrdio ono što svi znamo, da su institucije i javna preduzeća glavna mašinerija za stranačka zapošljavanja, pa sada imamo viška radnika za koje se kaže da su i bolji kada ne dolaze na posao jer samo smetaju.
Od spektakularne najave kako će se država, koja je sve i zakuvala, konačno obračunati sa takvima, došlo se do cifre od tek dvadesetak ljudi. A, ko nama uopšte garantuje da je i taj podatak tačan? Vlada RS?
Na kojem radnom mjestu su ti ljudi bili zaposleni, koliko dugo nisu dolazili na posao, kolika je bila njihova plata? Ko je ovim ljudima omogućio da se tako ponašaju i ko će za to snositi odgovornost? Na ova pitanja, naravno, nema odgovora, jer su ključni igrači nedodirljivi.
Ućutali su se i iz samih preduzeća. Šta da kažu, da su dobili direktivu iz svoje stranke da zaposle ljude i zažmure na jedno oko? Bolje se zato pritajiti dok najveća bura ne prođe.
Cijela priča pokušava nam se podvesti pod neke izuzetke, ljude koji su tri dana neopravdano izostali sa posla i odmah završili na disciplinskoj komisiji. Sada treba da nas sve ubijedite kako nema masovne zloupotrebe prilikom javnih zapošljavanja i da se prema budžetskom novcu ne ophodite kao da vam je porodično nasljedstvo.
Ispade da je narod opet imao prevelika očekivanja.
Znači, da zaboravim kako medicinski tehničar u domu zdravlja nije znao uključiti nijedan EKG aparat, zaključio da su pokvareni i pacijenta poslao kući?! Za ovakve je i bolje da ne dolaze na posao, jer će napraviti veću štetu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu