Plaćanje članovima posade za seks, putnici uhvaćeni s kokainom, djevojke lakog morala koje spavaju s kim god stignu, bilo putnicima ili posadom, sasvim svejedno, sve je to uobičajeno na putovanjima kruzerima, barem prema riječima putnika koji su učestvovali u snimanju nove rijaliti emisije britanskog TV kanala Channel 4, a spominjale su se i orgije putnika na kokainu koji „je na kruzeru lakše nabaviti nego da naručiš bocu piva“.
S druge strane, da je na brojnim kruzerima često doista tako, što je njima već svakodnevica i sasvim normalna pojava, svjedoče četvoro bivših članova posade za britanski “San”.
Kler Sanders (27) radila je godinu dana kao frizerka na brodovima za krstarenje, kada je imala 20 godina.
Prije nego što se ukrcate na kruzer kao član posade, morate da prođete temeljni pregled svoje sposobnosti za plovidbu. Svi se moraju testirati na droge, a ženski dio posade je dužan proći i testove trudnoće – govori Kler.
– Moje radno vrijeme je bilo od 8 do 20 sati, a sva dnevna zarada je bila moja. Ali, ako u danu nisam imala nijednu mušteriju nisam ništa ni zaradila. Na svjetskim krstarenjima ima puno solo putnika koji bi u nedostatku društva često razgovarali s članovima posade. Uglavnom su to bili stariji penzioneri s kojima su za novac spavale čistačice, ali i osoblje barova i nisu se toga stidili. Koliko je ko dodatno zaradio na seksu s putnicima nije bila nikakva tajna, o tome se razgovaralo i svako je znao za svačije „honorarne poslove“, a čak su se i takmičili ko će spavati sa više putnika.
Radila sam na krstarenjima između Velike Britanije i Belgije poznatim i kao „krstarenja pijanstva“, a ta su za posadu prava noćna mora. Ako se putnici nisu opijali i međusobno tukli, tada su uzimali droge pa se svako malo nekome oduzimao kokain i skidali bi ga se s plovidbe.
Na jednom krstarenju između Kukovih ostrva i Havaja naš kruzer je presreo odred za droge i imigracije sa treniranim psima za traženje droge. Bili smo zapanjeni količinama pronađenog kokaina i brojkom ljudi udaljenih sa broda. Penzioneri koji kruzerima hvataju zrake sunca? Možeš misliti! S obzirom na to da mi se na rukama pojavio dermatitis jer su mi ruke stalno bile u vodi, ali bez obzira na to što su lijekovi riješili moj problem, više nisam mogla da dobijem dozvolu za rad na kruzeru. Uprkos svemu bilo je to sjajno razdoblje mog života, posjetila sam nevjerovatna mjesta i jako puno “partijala”. Pomoglo mi je da odrastem – zaključuje Kler.
“Imali smo skladište za mrtva tijela kod hladnjaka”
Tina Molson (52) radila je na kruzeru u prodavnici od 2002. do 2010. godine.
– Radila sam na moru osam godina za dvije različite brodske kompanije, kod jedne za mlađe putnike i druge za stariju klijentelu. Raditi na brodu vrlo je promiskuitetan način života, a većina članova posade je međusobno skakala u krevet. Prava akcija odvijala se ispod palube gdje se osoblje stalno „hvatalo“. U baru za posadu često su se održavale večernje zabave. Ukrasili bismo bar i svako bi napravio kostime iz svega što nam se našlo pri ruci. Kad je neko otišao sa pripadnikom suprotnog pola, svi su vikali: “Taksi!”
Ali, to je zapravo jedan usamljen način života i svima je bilo dobro biti s nekim. Što je član posade bio višeg ranga, imao je i bolju kabinu pa je većina djevojaka željela da bude sa oficirom bez obzira na njegov izgled ili bračno stanje. Većina oficira je kod kuće imala ženu i djecu, ali malo ko je mario za to. Jednostavno bi jedan život vodili na kopnu, a drugi na moru. Putujući svijetom brodom naviknete na različite nacionalnosti. Kada su Australijanci bili na brodu, krstarenje je bilo živo sa kasnim noćnim opijanjem i plesom. Zadnji dan putovanja sa njima uvijek je posebno naporan, pokupovali bi sav alkohol u prodavnici koja je često bila otvorena do ranih jutarnjih sati.
Nije bilo neobično ni da kineski putnici uđu u trgovinu i izađu s pet dizajnerskih torbi od po 4.000 dolara. Zato ne čudi da su brojne brodske kompanije poslale svoje brodove u Kinu upravo zbog njihove potrošnje, piše Jutarnji list.
Nije tajna ni da su pijani putnici često urinirali u posude sa vještačkim biljkama bez obzira na znak „Ne mokriti“, bilo oko restorana ili čak oko samog broda. U takvom stanju ni udaranje osoblja u prolazu po stražnjici nije neuobičajeno, što mi se dogodilo nekoliko puta.
Nije rijetkost ni da stariji putnici idu na višemjesečna krstarenja brodom jer im je jeftinije nego kod kuće, a neki idu na plovidbu i da umru na brodu. A to se dešavalo više puta kada bih ja plovila. Tada smo tijela umrlih stavljali u skladište odmah do prostorije za zamrzavanje gdje bi bili do idućeg pristajanja – navodi Tina.
– Ljubavnice oficira boravile su u njihovim kabinama, ali bi iselile kada bi supruge sa djecom došle na odmor.
Džejms Haris (47) pet godina je radio kao fotograf na krstarenjima u Sjedinjenim Državama.
– Službeni naziv mog radnog mjesta bio je fotograf, a dani na suncu i hedonistički način života priuštili su mi lude dane zabavljanja i ljubavnih izleta sa zgodnim ženama. Oficiri su bili posebno popularni, ljubavnice su boravile u njihovim kabinama, ali bi iselile kada bi supruge sa djecom došle na odmor. Kao fotograf na kruzerima imao sam prilike susresti ono najgore u ljudima, a često je bilo i nemoguće napornih tipova. Jedan me putnik konstantno tražio da ga fotografišem iznova jer je prema vlastitom sudu uvijek izgledao debeo. Toliko me izmaltretirao da kad je naručio konjak Luj XIII od 1.000 dolara, momak iz bara i ja zamijenili smo bocu sa bocom jeftinog brendija dok nije gledao. To je bila moja satisfakcija, tokom cijelog putovanja pio je jeftin brendi, a ja i konobar smo na njegov račun pili najbolji konjak.
Jednom smo se konobar i ja zatekli u vinskom podrumu broda kada je započeo uragan, svi ormarići sa vinom su se otvorili i većina se boca najboljeg vina razbila. S obzirom na to da je bila riječ o luksuznom brodu, šteta se mjerila u stotinama hiljada dolara, a niko nije znao je li i koliko je boca ostalo čitavo pa je jednostavno otpisana cijela zaliha, a mi smo iskoristili priliku i sljedećih nekoliko nedjelja smo pili samo vina koja koštaju najmanje 500 dolara po boci.
Doduše, može biti zamorno. Imate 80-satnu radnu nedjelju, nemate slobodnih dana… Ali svake večeri je žurka iako su barovi za osoblje puno zabavniji od barova za putnike.
Sve u svemu, bio je to dobar posao: ne moraš da plaćaš stanarinu, hranu i porez. Ali ja sam svejedno sa broda otišao bez novca: sve sam potrošio na žurke! – kaže Džejms.
“Takmičili smo se ko će spavati sa više putnika”
Hajli Džejn (38) radila je na kruzeru kao hostesa od 2009. do 2013. godine.
– Žurke sa ostatkom osoblja bili su najbolji dio posla, dok su bezbjednosne mjere znale biti prava noćna mora kada bih se nakon “partijanja” krišom vraćala u svoju kabinu. Stalno su nas vrebali, gledali su jesmo li prepijani.
Ako bi neko pretjerao i prekoračio dozvoljeni limit, a mnogima se to događalo, standardna je procedura bila da ih iskrcaju s broda u prvoj sljedećoj luci u koju kruzer pristane. Jednom se kolegi to dogodilo u Panamskom kanalu! Sam Bog zna kako se vratio kući. Ja sam imala sreće da me nijednom nisu uhvatili.
Alkohola je bilo svuda – uvijek bi se prepričavalo kako su ljudi mrtvi pijani u neko nedoba bauljali potpuno goli po palubi.
Sve kabine u kojima je bilo osoblje bile su blizu jedni drugima, tako da su se ljudi često upuštali u veze. Događalo se i da članovi posade spavaju s putnicima, što je kao zabranjeno, ali bilo je i toga. Čula sam i da su se kolege takmičili kako bi “povalili” što više putnika, to bi valjda bila neka brodska verzija “mile high” kluba.
Iako mi posao nedostaje, ne bih se vratila na kruzer. Okrenula sam novi list – zaključuje Hajli.
(Jutarnji list)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu