Ono što je sada precizno definisano jeste namet privredi i svim pravnim osobama u Srpskoj za opštekorisne funkcije šuma. Zakonska je obaveza da na ukupan prihod plate ovu naknadu koja iznosi 0,07 odsto.
Tako su za brigu o našim šumama poslodavci u samo dvije godine uplatili oko 30 miliona maraka, ali podaci sa terena ukazuju da imamo trend smanjenja pošumljavanja, a povećanja sječe drveća.
Kvaka je u tome da su “stručnjaci” smislili kako da, osim poreza i doprinosa, namaknu još para za administraciju. Pa tako što su naknade za šume određene kao da ćemo svake godine obnoviti sve ono što je posječeno i još posaditi svaki slobodan kutak u Republici Srpskoj. Iako bi to zaista bilo lijepo, ali u prosjeku se daje svega pet odsto novca u ove svrhe od ukupno uplaćenih namjenskih naknada.
Od spomenutih 30 miliona KM u dvije godine je za šume dato tek oko milion i po maraka. Gdje je razlika? Pojeo državni aparat. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera kako se određuje visina parafiskalnih nameta privredi i na koji način se troši.
Ukupno se plaća čak 287 različitih naknada. Samo manji dio završi tamo gdje mu je namjena, a lane je po osnovu naknada i taksi u budžet uplaćeno čak oko 238 miliona konvertibilnih maraka. Taj iznos je ekvivalentan trećini novca koja se izdvaja iz budžeta za bruto plate i naknade. Ako se neko pitao zbog čega ništa nije urađeno nakon formiranog registra fiskalnih i parafiskalnih nameta, odgovor je sada jasan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu