Nemanja, sin nastradalog Zorana, otkrio je detalje zločina koji je cijeloj porodici promjjenio život u trenu.
– Moj otac je prošle godine u julu mjesecu kupio kuću sa pomoćnim prostorijama i dvorištem koje je zajedničko. Naime, ta kuća koja je uknjižena kao privatna svojina kao i sve ostale kuće u komšiluku a ima ih više, nalazi se na zemljištu gdje postoji samo pravo korištenja a ne i pravo privatne svojine. Prvi nesporazum je nastao kada je došao naš advokat u pratnji geometra da premjeri dvorište i kuću (moj otac tada nije bio prisutan), a to je bilo prije sklapanja kupoprodajnog ugovora. Dotični Nikola Š. bijesno izleće iz kuće pozivajući se na nekakvo “pravo preče kupovine”, koje postoji kod suvlasničkog odnosa a ne i sukorisničkog odnosa, nedozvoljavajući im da završe posao i izjavljuje kako je to njegovo i da će on to da kupi. Naš advokat ga je tada uputio na nadležne institucije gdje može da ostvari svoja prava ako misli da je tako – priča sin Nemanja.
Niko nije slutio da će jedna svađa eskalirati tragedijom.
– Poslije tog, da nazovem incidenta, ništa se nije dešavalo, sve do trenutka kada je moj otac krenuo da renovira kuću u martu mjesecu ove godine. Tada dotična porodica, bez ikakvog prethodnog obavještanja ili dogovora sa nama kao i sa jednom bakom koja živi takođe u sklopu tog dvorišta, skida svoju ogradu koja je tridesetak godina i više stajala tako i zagrađuje dio na koji moj otac i ta baka imaju pravo korištenja. Moj otac nije odreagovao na to u prvom momentu, ali je tog 25.04.2023. godine, pošto je svaki dan kontrolisao šta su radnici koji su radili na renoviranju kuće uradili za taj dan, ugledavši Desanku Š. i Ladislava Š. (roditelje dotičnog Nikole Š.) krenuo u raspravu sa njima oko postavljene ograde. Sve se dešavalo ispred kapije, na trotoaru ulice Milana Rakića ispred ulaza u njigovo dvorište.
Moj otac je držao kapiju nedozvoljavajući, Desanki i Ladislavu da uđu u dvorište. Tu raspravu je čuo Nikola Š. izašao iz kuće, odgurnuo mog oca, gdje je moj otac, pretpostavljam, pokušao da mu uzvrati (Nikola Š. je zadobio lakše tjelesne povrede, crvenilo na lijevoj strani glave i ogrebotinu na vratu), nakon čega Nikola Š. pesnicom udara mog oca u predjelu lica, gdje se kapija naglo otvara i moj otac pada i tada mu dotični Nikola Š. zadaje udarce nogom u pravcu glave. Inače, hoću da napomenem, da je dotiči jedno vrijeme trenirao kik boks – objašnjava Nemanja.
Kako ističe, iz izvještaja Urgentnog centra se vidi da njegov otac nije imao nikakve povrede po tijelu i rukama, samo mu je glava bila unakažena.
Takođe u Izveštaju stoji da je nesrećni čovjek konzumirao alkohol, ali koliko promila alkohola u krvi je imao ne zna se.
– Kako je on ustao i izašao iz dvorišta, ja stvarno ne znam, ali krenuo je teturajući se, tako teško povrijeđen (fraktura baze lobanje, fraktura čeone kosti, fraktura obje jagodične kosti, fraktura nosnih kostiju, fraktura zidova oba sinusa, impresivne frakture prednjih zidova frontalnih sinusa, komplikovana fraktura donje vilice, edem u lobanjskoj duplji koji pritiska centre za svijest i disanje) i dezorjentisan sa zatvorenim očima (jer je imao već tada hematome na oba oka) niz ulicu Milana Rakića u pravcu ulice Mite Ružića.
Nekih stotinjak metara niz ulicu se srušio obilno krvareći i tu ga je policija zatekla. Poslije dva sata od prijema u Urgentni centar njemu se stanje pogoršalo, primio je transfuziju IV jedinice krvi, priključen je na respirator i uveden u komu iz koje nije izašao sve do trenutka kada je preminuo. U međuvremenu je imao dvije operacije – kaže sin nastradalog čovjeka.
Nakon tragedije, priča Nemamnja, komšije su postavile kamere na kuću preko kojih prate svaki korak porodice.
– Međutim, ovaj horor se ovdje ne završava. Dotična porodica, dok je moj otac bio u bolnici, postavlja kamere i sa prednje i sa zadnje strane dvorišta, sa širokim opsegom snimanja. Kontroliše svaki naš dolazak. Prijavljuju policiji kada sam telefonom snimao ogradu da bih pokazao dokle ide njihova bahatost. Imao sam i nemio susret sa njihovom kćerkom, gdje je i ona pokazala bahatost u ophođenju sa mnom. Oni sada od nas prave nasilnike. Žale se policiji kako mi njih i njihove unuke nadgledamo, kako žive u konstantnom strahu od nas, a i ranije su živjeli u konstantnom strahu od prijetnji mog oca, i traže zaštitu od policije. Kako im se, a naročito njihovom sinu Nikoli Š. konstantno upućuju prijetnje preko društvenih mreža. Ne znam zašto to sve rade kada se sve to može provjeriti- ispričao je on.
Pravili roštilj dok je Nemanjin otac umirao
– A oni su dok je moj otac bio u bolnici, pored ograde koju su postavili, srušili i šupu koja je bila naslonjena na njihovu i pripadala je nama, roštiljali i pravili se kao da se njih ovo sve uopšte ne tiče. Nisu nas ni jednog trenutka kontaktirali da pitaju kakvo je stanje mog oca dok je bio u bolnici, niti su nam izjavili saučešće, niti su i jednog trenutka pokazali da im je žao zbog svega što se desilo – priča Nemanja.
Majka prosvjetni radnik nije ni pokušala da zaustavi sina u krvavom piru.
– Takođe, hoću da napomenem da je, majka dotičnog Nikole Š., koja je inače svjedok u ovom slučaju, a za mene je ona saučesnik jer ništa nije preduzela da spriječi svog sina u ovakvom nasilničkom ponašanju, prosvjetni radnik, učiteljica u jednoj osnovnoj školi, pa se pitam ko to nama vaspitava djecu po školama i kojim moralnim vrijednostima ova mala bića ona može da nauči, a ta djeca su na pragu života, kada to nije uspjela ni sa svojim sinom? – ističe Nemanja.
Nemanja i njegova porodica, pokrenuli su peticiju da se nasilnik kazni i da dobije adekvatnu kaznu propisanu zakonom naše države, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu