Svijet

KONAČNO OČI U OČI Putin i Zelenski sa sastanka mogu da izađu kao GUBITNICI

Francuski predsjednik Emanuel Makron domaćin je Samita o Ukrajini koji se danas održava u Parizu u takozvanom “normandijskom formatu”. Pored Makrona, na samitu će učestvovati njemačka kancelarka Angela Merkel, ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov ukrajinski kolega Volodimir Zelenski.

KONAČNO OČI U OČI Putin i Zelenski sa sastanka mogu da izađu kao GUBITNICI
FOTO: TATYANA ZENKOVICH YURI KOCHETKOV/EPA

Samit je dokaz da se stvari pomijeraju sa mrtve tačke, ali svaki put su to dva koraka naprijed, a najmanje jedan nazad. Zelenski još nije ni poletio za Pariz kada su njegovi politički protivnici okupljeni oko bivšeg predsjednika Petra Porošenka pozivali narod na Majdan.

Cilj demonstracija je isticanje “crvenih linija”, koje Ukrajina ne smije da pređe – izjavio je Porošenko.

Nacionalističke snage već mjesecima vode kampanju protiv Zelenskog i njegove politike u Donjecku, odlučno odbijajući federalizaciju Ukrajine i specijalni status za Donjecki basen.

Donbas krije čitav niz zamki za ukrajinskog predsjednika. Tzv. Štajnmajerova formula, tj. plan za realizaciju Sporazuma iz Minska prema određenom vremenskom rasporedu, dovela je Zelenskog u nezgodnu situaciju na unutrašnjem planu.

Pitanje šta je prvo – izbori ili specijalni status? – u Kijevu stvara zlu krv, i to ne samo među nacionalistima. S tim su povezana još neka teška pitanja, a glavno glasi: ko će od otpadničkih “narodnih republika” Istočne Ukrajine smjeti da glasa?

Nejasno izborno pravo

Da li su to sadašnji stanovnici te oblasti? To bi moglo da zacementira trenutne prilike. Međutim, ima i najmanje 1,5 miliona tzv. unutrašnjih izbjeglica iz Ukrajine, koji su napustili krizne oblasti, još milion njih je navodno u Rusiji. Mnogi od njih već imaju ruske pasoše. Sve ovo otvara prostor za manipulacije – na obje strane.

Sporna je i vrsta specijalnog statusa. Rusija insistira na tijesnoj vezanosti regiona za matičnu zemlju, što će, s obzirom na okrenutost Zapadu ostatka Ukrajine, pre ili kasnije dovesti do nove krize, a možda i otcjepljenja.

Koliko Zelenskom teško pada svaki kompromis dolazi do izražaja u slučaju povlačenja trupa, koje je jedva izvedeno. Svaki metar povlačenja vojske, kako bi se stvorila demilitarizovana tampon-zona, desničari su žigosali kao kapitulaciju.

Koristan loš primjer

Kompromisi, međutim, ne padaju teško samo Kijevu. S obzirom na socijalne i ekonomske probleme u zemlji, ruskom rukovodstvu nije do jačanja južnih komšija. Naprotiv: dokle god je Ukrajina slaba i depresivna, u domaćim medijima može da posluži kao loš primjer za političke prevrate: “Pogledajte kako ćete proći ako pokušate da iznudite promjene”.

Za sada ta metoda izvanredno funkcioniše, ali, prema procjenama Narodne banke, privreda Ukrajine će u naredne tri godine bilježiti rast između 3,5 i četiri odsto, dok je ruska privreda već šest godina u krizi, pri čemu se, s obzirom na sankcije i nedostatak investicija, ni ubuduće ne očekuju značajniji skokovi. Vladimir Putin želi da se otarasi sankcija, ali ne po cijenu potpunog gubitka uticaja, a možda čak i ulaska Ukrajine u NATO, što bi za Moskvu bio horor-scenario.

Osim toga, predaju Donjeckog regiona u Rusiji bi mnogi doživjeli kao izdaju. Pripajanje Krima prije pet godina katapultiralo je Putinovu popularnost do neslućenh visina. Istovremeno, probudilo je očekivanja u pogledu ujedinjenja “ruskog svijeta” pod vođstvom Moskve. Upravo konzervativno-nacionalističke snage, važan oslonac vlasti, pobunile bi se protiv izdaje separatista.

Skupa mirovna perspektiva

Zbog toga će Moskva u pregovorima uvijek iznositi najveće moguće zahtjeve. Putin ne vidi Zelenskog kao ravnopravnog partnera u pregovorima, procurilo je u javnost iz dobro obavještenih krugova u Moskvi.

Dugogodišnji lider Kremlja smatra da će satjerati u ugao novajliju na političkom terenu. Pretpostavka nije bezrazložna, jer je Putin poznat kao žilav sagovornik. Sporazum iz Minska smatra se pregovaračkim uspjehom Moskve.

Za trajni mir u Donbasu potreban je i novac, a tu se kriju novi problemi. Moskva, koja trenutno finansijski održava u životu separatističke republike, želi da prebaci teret na Kijev, ali ukrajinsko rukovodstvo nema novca za obnovu za koju su potrebne milijarde.

Nije riječ o obnavljanju kuća i infrastrukture uništenih tokom pet godina rata, već o postavljanju tamošnje privrede na nove temelje. Eksploatacija uglja, koja je činila bazu, nema budućnost.

Ukoliko Donbas ne želi da ostane depresivan region i narednih decenija, biće potrebne ogromne investicije u nove privredne grane.

(Blic)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu