Noćne vizije virusa, prirodnih katastrofa, kože koja otpada, nemogućnosti disanja, gubitak posla samo su neki od snova koji se ponavljaju, a o kojima se sve više razgovara i na društvenim mrežama jer se problem “karantinskih snova” širi kao i sama pandemija.
Analitičar za snove sa Floride Lori Lovenberg, koja koristi psihologiju za tumčenje snova kaže da je stres zbog karatnina, zabrane kretanja, brige za posao, porodične i priateljske odnose, kao i iznenadni gubitak ouobičajenih svakodnevnih udobnosti okidač za talas neočekivanih “doživljaja” u snovima.
Dodaje da iz dana u dan dobija sve više poziva ljudi koji žele da razgovraju o novoj vrsti problema u želji da nađu rješenje i razjasne sitauciju, prenosi MSNBS.
Mnogi ljudi sanjaju o rukama, da im koža otpada, da ne mogu da ih mrdaju, rekla je i dodala da ta vizija ima jednostavno objašnjenje – plašimo se da dodirnemo bilo šta.
Deirdre Baret, psiholog sa Harvarda prikupila je više stotina studija slučaja snova od uvođenja mjera, odnosno od kada ljudi ostaju kod kuće i ne odlaze na posao. Podsjetila je da je skupljala snove i poslije terorističkog napada – 11. septembra i da sada vidi neke slične obrazce.
Ljekari, medicinske sestre i osobe koje pružu prvu pomoć na prvoj liniji apsolutno izgledaj kao grupa ljudi u aktunoj traumi.
-Njihov najtipičniji san je da ne uspjevaju da pruže pomoć pacijentu, da mu spasu život, rekla je ona i dodala da su im snovi uglavnom zajednički – bolnički kapaciteti su prepuni, bolesne nemaju gdje da smjeste, nemaju opremu . . . ne mogu uspješno da intubiraju pacijente … ako nekoga priključe na respirator on ne radi …
Baret procjenjuje da bi 30 odsto tih ljudi moglo da razvije simptome post-traumatskog stresnog poremećaja uz noćne more, flešbek, anksioznost i poteškoće sa spavanjem.
Psiholška trauma usljed izbijanja epidemije dobro je dokumentovana.
Svjetska zdravstvena organizacija primjetila je da je epidemija ebole u zapadnoj Africi rezultirala “dubokim psihosocijalnim implikacijama na individualnom, zajedničkom i globalnom nivou”.
Stručnjaci navode da je period kada su ljudi putovali od kuće do posla i nazad takođe bio važan jer su imali vremena da u mislima klasifikuju dnevna dešavanja, a da toga sada nema.
Podsjećaju da nedostatak sna može negativno da utiče na sve ne samo psihički, večh i fizički, te da broj ljudi koji sapvaju manje od šest sati raste, prenose američki mediji.
Harvardov ogranak podsjeća da nedostatak sna ili loš san može uticati na koncentraciju i raspoloženje, ali i promijeniti metabolizam i potencijalno težinu. Nedostatak sna takođe može štetiti kardiovaskularnom zdravlju i čak izmjeniti imunološku funkciju.
Istraživanje je pokazalo da 76 odsto Amerikanaca ima problem sa spavanjem tokom epidemje, a razlozi za to su anksioznost u 48 odsto slučajeva, briga o bližnjima u 26 odsto slučajeva i usamljenost u 23 odsto sve su to razloži zbog koji ne mogu da spavaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu