Prije tri dana zahtjev za smjenu Nenada Nešića s funkcije ministra bezbjednosti BiH potpisali su poslanici iz opozicije u Republici Srpskoj u Predstavničkom domu parlamenta BiH, te većina poslanika stranaka iz Federacije BiH, osim onih iz HDZ BiH.
Razlog za podnošenje te inicijative bilo je hapšenje aktuelnog ministra bezbjednosti pod optužbama za kriminalne radnje koje je počinio u vrijeme kada se nalazio na čelu JP “Putevi Republike Srpske”.
– Iz SNSD niko nije potpisao, kao ni kolege iz Ujedinjene Srpske i Demosa. Svi ostali podržali su smjenu ministra Nešića. Nama su potrebna 22 glasa da bi imali opštu većinu. Sa ovim imamo i opštu i entitetsku većinu – izjavio je jedan od inicijatora Nešićeve smjene, poslanik Liste “Za pravdu i red” u Predstavničkom domu parlamenta BiH, Nenad Grković, otkrivajući da je inicijativu potpisalo “27-28 poslanika” iz oba entiteta.
Skoro paralelno s inicijativom o Nešićevoj smjeni u parlamentarnu proceduru poslat je i zahtjev za smjenu ministra spoljnih poslova BiH Elmedina Konakovića, a inicijator su poslanici SNSD u Parlamentu BiH.
Kako je obrazloženo, Elmedin Konaković je smjenu s ministarske funkcije “zaslužio” jer je u više slučajeva, kako se navodi, postupao ili drugima dao, odnosno proslijedio, instrukciju za postupanje bez usaglašenog stava Predsjedništva BiH koje je, prema Ustavu BiH, nadležno za vođenje spoljne politike BiH.
U obrazloženju inicijative, takođe, navedeno je i to da je Konaković svojim izjavama i postupcima “narušio ugled institucije koju predstavlja i doveo u pitanje osnovne vrijednosti Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH”.
Međutim, ako se uzme u obzir dosadašnja praksa, kada je riječ o inicijativama za smjenu ministara iz aktuelne vladajuće koalicije na nivou BiH, Konaković i Nešić imaju velike šanse da “prežive” glasanje. Naime, samo u posljednje četiri godine pred poslanike Parlamenta BiH bile su upućene tri inicijative za smjenu ministara, od kojih nijedna nije dobila “zeleno svjetlo”.
Inače, od navedene tri, čak dvije inicijative za smjenu odnosile su se na aktuelnog ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Stašu Košarca. Prvi put, Košarac je “na led” dospio nakon famoznih fotografija, snimljenih u jednom sarajevskom restoranu, gdje je s tompusom u ustima i okružen veselim društvom ignorisao tadašnje stroge mjere zabrane okupljanja zbog pandemije korona virusa.
Kako bilo, smjena ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa nije dobila podršku u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, jer je 15 poslanika glasalo protiv smjene, a samo 13 je bilo “za”.
Sljedeći pokušaj smjene Košarac je “preživio” tri i po godine kasnije, a povod za tadašnju inicijativu da se SNSD-ov ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH “nogira” sa funkcije, bile su optužbe za nasilničko ponašanje u porodici. Zbog ranijeg svjedočenja Košarčeve bivše supruge, Sanje Stanković, pred Istražnom komisijom Predstavničkog doma PS BiH, inicijativu za smjenu Staše Košarca uputili su poslanici opozicije iz Srpske i nekoliko parlamentaraca iz FBiH.
U isto vrijeme, kao svojevrstan odgovor na zahtjev za smjenu Košarca, poslanici vladajuće koalicije iz Srpske uputili su inicijativu za smjenu Zukana Heleza s pozicije ministra odbrane BiH. Kako je obrazlagano, Helez je lažnim informacijama o navodnom postojanju kampova za obuku paravojnih jedinica kod Rogatice i na planini Maglić, a koji su tobože bili povezani s određenim ruskim službama, nanio nemjerljivu štetu ugledu institucija.
Međutim, najava o smjeni Heleza izazvala je tada veliku buru među koalicionim partnerima na nivou BiH, pa su predstavnici “Trojke” zaprijetili da će u slučaju Helezove smjene podržati zahtjev opozicije iz Srpske o smjeni Košarca. Očigledno je da su prijetnje urodile plodom, pa su tako i Košarac i Helez ostali u svojim ministarskim foteljama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu