Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Kotlari iz Vilusa: Rakijom i piletinom se griju na hladnoći

Regioni
Autor:

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

U selu Vilusi kod Gradiške, iz kazna napunjenog komovinom prošlogodišnjeg roda šljive, potekla je rakija. Oko rakijskog kazna okupili se kotlari koji lože vatru, griju se od hladnoće i raspredaju svakojake priče. Ovo je za njih doživljaj jer je pečenje rakije rijetkost u januaru. Rakijski kazan postavili su pored seoske rječice koja, prirodnim putem rashlađuje “veselu mašinu”, zbog čega je ovo društvo pošteđeno dijela obaveza. Inače, njima bilo koji posao ne pada teško jer sa velikim zadovoljstvom i iščekivanjem očekuju prve kapi šljivovice. Kada proteče, supenom kašikom prvo pljusnu po vatri, odakle lizne plamen a potom, jedan po jedan počnu pijuckati, stresajući se od jačine i ljutine.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

– Nisam imao vremena ranije da to uradim. Imam nekoliko kotlova koma koji nije izlapio tokom zime. Rakija je dobra, prava gromovača koja liječi bolesne, a zdrave obara s nogu – veli domaćin Milan Popović kojem u kotlarskom poslu pomaže nekoliko komšija.

Među njima su Zoran Rajković i Dragoljub Savić koji su veoma predani ovom poslu, a u Vilusima, Miljevićima, Romanovcima i drugim susjednim selima, smatraju ih dobrim poznavaocima rakije.

– Kada mi grlom gradiramo i kažemo koliko je jaka, da li je dobra ili loša rakija, tu popravnog niti promašaja nema – samouvjeren je Zoran Rajković iz Miljevića.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Na vatri kotlari iz Vilusa peku i pijetla jer uz rakiju, kažu, uvijek treba ponešto i pojesti.

– Hladnoću ne osjećamo jer nas rakija najbolje grije. Meso od pijetla daje nam kondiciju jer u protivnom, kada bismo samo pili a ništa ne jeli, teško bi se do kuće dovukli. Ovako, jedno s drugim, jelo i piće pored „vesele mašine“ čine odličan ugođaj – uvjerava društvo Dragoljub Savić iz Vilusa koji je dobrovoljno pristao da uhvati, očerupa, očisti i ispeče pijetla na ražnju.

– Najteže je bilo uhvatiti pijetla, ima dobar manevar ali opet sam ga nadmudrio. Ostalo je mnogo lakše – kaže Savić kojem je u tome pomogao mlađi, snažniji i vještiji rođak Dragan Savić, policajac u penziji.

– Rođak Drgan je samo stajao na prolazu, pored kokošinjca, a ja sam trčao. Jeste Dragan jak ali nije brz – dodaje Dragoljub okrećući pijetla na kratkom ražnju, pored rakijskog kaznja.

 

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Dragoljub Savić

Prošle godine rod šljive ovdje je bio oskudan, a samo malobrojni srećnici imali su dovoljno za kotao ili dva, za nekoliko desetina litara rakije. Nekada je u Vilusima, podsjeća Milan Popović, bilo mnogo više šljive i šljivika.

– Nema ko saditi šljivu, sakupljati šljive, a sve manje je i ljudi koji mogu popiti malo više, sve staro i nemoćno, od jedne ili dvije čašice padaju kao strijeljani – sjetno ali uz zdravicu govori domaćin.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO