Kroz vijekove je bila na širokim prostorima srpskog jezika svjedok kontinuiteta i identiteta srpskog jezika i književnosti, kulture, istorije, prepoznatljiv znak i simbol; pokazatelj koliko je srpsko nasljeđe bogato i utemeljeno – naglašava Kovačević.
On ističe da između srpskog jezika i ćirilice vlada odnos kakav nema nijedan drugi jezik sa svojim pismom – ćirilica je jedino srpsko nacionalno pismo.
– Ta dva termina jedino se mogu u srpskom jeziku metonimijski zamjenjivati: kada se kaže srpski jezik, nužno se misli i na srpsku ćirilicu, a kada se kaže srpska ćirilica to istovremeno znači i srpski jezik. Zar tome najbolja potvrda nisu progoni srpskog naroda za vrijeme Austrougarske, za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, koji su se uvijek očitovali kroz progon ćirilice. Progon ćirilice, značio je i progon Srba i srpskog jezika – rekao je Kovačević za “Politiku” povodom velikog broja onih koji kritikuju novi Zakon o jeziku i pismu i izmjene određenog statusa ćirilice u Srbiji.
Prema njegovim riječima, budući da u međunarodnom standardu ISO 12199 ne postoji odrednica srpski jezik – latinica, sve što je kod Srba napisano ili će biti napisano takvom latinicom u svjetskim bibliotečkim fondovima knjižiće se – u hrvatsku kulturnu baštinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu