Kroz zanimljiva predavanja muzejskih radnika, a pomoću papira, bojica i gline, upoznaju se s nekim prošlim vremenima i životom kakav, možda, pamte njihove bake i deke.
Teme radionica vezuju se i za neke aktuelne događaje u Muzeju Hercegovine, pa je posljednja radionica bila posvećena starim školama, jer je u Muzeju nedavno otvorena izložba „Srpske pravoslavne škole u BiH – Ljetopisi iz fonda Pedagoškog muzeja u Beogradu“.
Djeca su se upoznala kako se pisalo kada nije bilo svesaka, pravili su računaljke, a onda u dvorištu igrali školice.
Direktorka Muzeja Hercegovine, Ivana Grujić, kaže da se s radionicama počelo u februaru, da ih je pandemija virusa korona malo omela proljetos, ali su nastavili rad početkom nove školske godine.
– Cilj je da djecu upoznamo sa istorijskim i prirodnim nasljeđem Hercegovine, da ih približimo umjetnosti, lijepim stvarima, onome što u školi ne stižu da savladaju. Želimo da osnovci kroz igru i kreativan rad nešto zapamte o našoj prošlosti – navodi ona.
Sve počelo od austrougarskog golubarnika
Radionice su prije skoro godinu dana počele s upoznavanjem najmlađih s austrougraskim golubarnikom, koji je smješten u dvorištu Muzeja Hercegovine i koji je jedini sačuvani autentični objekat golubarske stanice u BiH.
– Na prvoj radionici smo ih upoznali s vremenom kada su poruke prenosili golubovi pismonoše i kada su one dugo putovale. Pošto se djeca u današnje vrijeme vrlo malo ili nikako ne susreću s pismom ili razglednicama, na prvoj radionici su pravila pisma i pisali poruke muzeju. Mi smo im ta pisma slali na kućne adrese. Oni su pisali Muzeju Hercegovine šta žele da rade u našoj ustanovi i pošiljke slali na našu adresu. Na taj način smo željeli da im objasnimo da su ljudi nekada čekali danima ili mjesecima odgovor od nekoga, dok sada poruke prolaze za nekoliko sekundi – objašnjava direktorka Muzeja Hercegovine.
Grujić kaže da su kroz kreativne radionice djeca upoznata sa svim postavkama u muzeju, a krajem oktobra, kada je obilježeno dvije decenije od povratka zemnih ostataka pjesnika Jovana Dučića u Trebinje, učili su o Dučiću kao diplomati i njegovim poklonima rodnom gradu.
– Saznali su i ko su bili Atanasije Popović, Milena Šotra, Milorad Ćorović, radili su mala arheološka iskopavanja, pravili replike nekih praistorijiskih posuda i nakita. Upoznali su se s fotografijama starog Trebinja, stećcima, pravili slavski kolač, farbali vaskršnja jaja, učili se tradicionalnim običajama u Hercegovini. – navodi ona.
Kustosi i pedagozi
U rad s djecom uključeni su svi muzejski kustosi, a s najmlađima radi i muzejski pedagog Simo Radić.
Radić kaže da je djeci najzanimljivije što im je Muzej Hercegovine postao dostupan, što više nije ustanova s krutim pravilima, u kojoj se sve samo gleda.
– Njihova pitanja su spontana i iskrena, a zainteresuje ih svaka tema – ističe on.
Leona Ot u septembru je pošla u školu i na muzejske radionice, a kaže da joj se najviše sviđa što je mogla da obiđe cijeli Muzej Hercegovine i da vidi šta tamo ima.
– Najlepše mi je bilo kada smo pravili ordenje Jovana Dučića, od kartona, s bojicama, ljepilom i makazama – priznaje ova devojčica.
Srednjoškolci pomažu mlađim drugarima
Radionice za osnovce u Muzeju Hercegovine, zbog epidemiloškim mjera, održavaju se subotom u dva termina, od 10 i 12 sati.
Ivana Grujić kaže da su izabrali subotu ujutru, jer djeca tada ne idu u školu, a to je poseban dan u Trebinju, kada svi vole da izađu i vide se s prijateljima.
– Dok se roditelji druže s prijateljima ili obavljaju neke poslove, djeca se druže u muzeju i ponešto nauče – objašnjava ona.
U radionice su uključena i djeca predškolskog uzrasta, svima je obezbijeđen materijal za crtanje i glina od koje prave različite oblike. Neki njihovi radovi čuvaju se u muzejskim prostorijama i spremaju za izložbu. Sa osnovcima volonterski radi i nekoliko trebinjskih srednjoškolaca.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu