Tajna porijekla Branka Radičevića: Spor oko korijena prvog pjesnika srpskog romantizma

Pisalo se u nekim srpskim časopisima i listovima Paja M. Adamova, Ljubomira Subotića, Filipa Radičevića i dr.

Sagledavajući dostupnu građu, nijesmo posve sigurni otkud su korijeni prvog pjesnika srpskog romantizma.

Baveći se Radičevićevim porijeklom Lotić, Subotić, Vrhovac i Mihajlović pokušali su da se usprotive tvrdnji da je Branko iz Zete u Crnoj Gori i dokažu da su njegovi starinom iz Boljevaca u Slavoniji, odakle su se po Subotiću doselili  iz Kragujevca. Međutim, teško je povjerovati njihovim „dokumentima“.

Brankov otac, Todor Radičević, prilikom podjele svoje ostavštine, pominje samo Angelinu udatu Rajić, kojoj poklanja jedan dio svoje ostavštine, dok o drugoj rodbini nema pomena.

Maksim Rajić, Angelinin muž, priložio je neophodne dokumente pomoću kojih je dokazivao pravo na ostavštinu. Oslanjajući se na njegove podatke saznajemo da je neki Georgije Radičević iz Boljevca imao sinove Stevana (1780) i Manojla (Emanuel).

Tako je „tvrdio Joan Taranosić, boljevački sveštenik. Na osnovu nekih podataka Angelina je mogla biti Todorova sestra od strica, iako je on naziva „tetka“.

Od Stojčića je bila Todorova majka. Na osnovu svega dosad rečenog ne treba mnogo vjerovati boljevačkim „izvorima“.

Brankov ujak Risto Mihajlović nije imao pojma o Brankovom porijeklu. On nije znao za kim mu se sestra udaje.

U „Javoru“ za 1882. godinu paroh Teodosije Marković kaže da je djed Brankov Lazar, a ne Stevan. Todorovi nasljednici imovine, kao i Rajić, nijesu sigurni gdje se Todor rodio.

Rajić kategorički tvrdi da je to Кlenak na Savi, dok drugi navode Novi Sad.

O Brankovom porijeklu po ocu nijesu znali ništa ni njegovi najbolji poznavaoci i savremenici. Čak ni Paja Marković Adamov „najbolji poznavalac Brankovih umišljaja i najbolji tumač zavjeta njegovih“, nije znao odakle je bio rodom i porijeklom i da ne postoje potomci od kuće Radičević.

Nasljednici

Ljubomir Subotić je tvrdio da je u Boljevcima zaista postojala jedna porodica pod imenom Radičević-Vajvar. Nemoguće je da je Branko poticao iz te porodice.

To potvrđuju oni koji su se javili za nasljedstvo, istaknuvši da ništa bliže nijesu znali o Branku i ocu mu Todoru.

Jedno vrijeme pripisivala se zasluga Filipu Radičeviću da je utvrdio porijeklo po ocu pjesnika Branka Radičevića, pozdravivši ga pjesmom.

Ti stijene Crne Gore

Alemima nazva dragim,

Crnogorca vatrenoga

Prozvao si carem malim.

Кolijevka tvog pradede,

Ona plodna ravna Zeta

Junački je sa hanndžarom

Od tuđina već oteta!…

Ispod visa lovćenskoga,

Primi, striko, pozdrav ovi,

Nek ti zemlja bude laka.

Evo jednog pisma Stefana Perovića – Cuce, Njegoševog sestrića koje svjedoči da je Branko smatrao Nikolu Radičevića za strica, a Nikola ga kao sinovca materijalno pomagao.

Pismo nađeno među papirima Nikole Radičevića u Кotoru posjedovao je Filip Radičević, cetinjski učitelj.

Pismo Nikoli Raičeviću

Prenosimo ga u cjelosti:

Почитаемоме Господину

Николи Раичевићу

У Котору

При бавленю у Бечу, я сам потражїо Вашега сыновца Бранка Радичевића и нашао сам га на Грабену кодъ Јоза Доброћанина изъ Боке, са коимъ самъ се о свему разговарао за Васъ и нѣга. Жали се да прилично поболѣа, а при томе да су му финанције врло хрдаве те ми е вруће препоручїо, да Вамъ као нѣгову стрицу пишемъ да му у што скорїемъ времену пошалетѣте стотини и шестдесетъ фїоринтахъ. Досаданъ помоћи кое сте му шиляли олакшавале су му ђачкїй животъ, али се сада нуждова више него икада за одѣћу кою мора набавити за зимску сезону, што Вамъ и я наїсрдачнїе препоручујемъ да не изгубите, са немарношћу и да му што пређе пошалѣте помоћъ те неће зато да Вамъ пише. Како миБранко казиваше, онъ се лично упознао са Господаремъ Владикомъ (т. ј.) Петром II Петровићем, писац), коме е другу свою другу кньгу пѣсама поднїо му и наредїо му їоштъ кои путъ кадѣ нѣга дође ради ближега познанства, те е Господаръ Владыка Бранку даровао свој „Горскїй Виенацъ“ печатан кодъ у Мехатариста у Бечу.

Друго ми не остае него Васъ, икрено поздравити са протомъ Яковомъ Поповићемъ.

            У Бечу, 19. мая1850.год.                                                       Ваш доброжелателъ

                                                                                              Стефанъ Перовићъ – Цуца

Iz teksta se vidi da je pismo pisano po Brankovoj molbi. Vidi se da je bio bolestan, siromašan, a da mu je novac neophodan.

Moli Nika Radičevića da mu pošalje 160 forinti, jer ga je Branko smatrao  za strica, a Niko njega za sinovca. Mišljenja smo da je ovo vredniji dokaz nego svi “izvodi” boljevačkih protokola, koji su drugačiji kod Subotića, Rajića i drugih nasljednika.

Ne možemo povjerovati da bi se “delikatni i stidljivi” Branko toliko ponizio da na ime nepostojećeg srodstva dobija pomoć od čovjeka kojemu nije rod ni pomozi Bog. Apsurdno je da bi mu Niko Radičević slao novac a da nije znao da mu je Branko bliži rođak. U porodičnim predanjima Radičevića iz Podgorice i bilješkama N. Radičevića stoji da je Branko bio blizak njima.

Filip Radičević, cetinjski učitelj, angažovao se da dođe do istine o Brankovom porijeklu iz Zete kad to nijesu uspjeli njegovi savremenici. Ni sam Branko, njegova rodbina i boljevačko „izvori“ nijesu ostavili nikakvih čvrstih dokaza o tome.