Izložba o Nebojši Glogovcu autora Maje Medić, koja obuhvata četrdesetak njegovih fotografija iz filmova i predstava, otvorena je u Dvorani kulturnog centra 21. decembra. Dio neuobičajenog otvaranja bio je razgovor s rediteljem Rajkom Grlićem, nakon čega je prikazan sad već kultni film tog reditelja „Ustav Republike Hrvatske“ u kojem je Glogovac maestralno odigrao lik Vjekoslava Kralja. Nakon što je zahvalio prisutnima što su „došli odati počast tako velikom glumcu i čovjeku“, posebno pozdravivši porodicu suprugu Milicu, oca Milovana, sina Miloša – Rajko Grlić je kroz razgovor sa Majom Medić, između ostalog, govorio kako je Glogovac dobio tu ulogu.
– Kad pišete scenario, dobro je znati za kog glumca je koja uloga. Ante Tomić (scenarista filma) i ja već 15 godina radimo zajedno i volimo zalijepiti po zidovima fotografije onih koji će likove igrati. Radeći scenario za „Ustav“, nikako nisam vidio ko bi mogao igrati Vjeku Kralja. Imao sam nekolicinu glumaca u glavi, zvao ih na kastinge… Onda je Dejan Aćimović predložio Glogovca i ja sam ga nazvao. Poslije dva dana smo se vidjeli u Zagrebu, razgovarali, napravili probno snimanje, oblačili ga, šminkali… Već nakon prva dva-tri sata bilo je jasno da je to – to. Zatim smo se našli na salašu kod Novog Sada. Došao je na motoru s Milicom. Tu smo i razgovarali o ulozi, filmu – rekao je Grlić.
Govorio je potom Grlić o snimanju, zanimljivoj, sad već poznatoj epizodi sa čuvenom lektorkom iz Zagreba i drugim momentima među kojima su i oni koje je opisao u svojoj knjizi „Neispričane priče“ („Laguna“). Prva premijera, što bi se reklo zatvorenog tipa, okupila je na salašu gdje se prethodno dorađivao scenario, nevelik broj ljudi.
– Kad se projekcija završila, gledao sam u Nebojšu, koji je tad prvi put vidio film i vidio sam mu na licu da je bio tužan. Popilo se te noći, Cigani su nam svirali do zore, sve je bilo divno, ali ja sam osjećao da njega tišti gorak ukus. I znao sam šta je. U filmu ima scena ispovijesti Vjekoslava Kralja kad govori o čovjeku s kojim je proveo život, koji je umro. I on to priča u dugoj sekvenci od šest-sedam minuta, govori o dubokoj ljubavi sa čovjekom koga više nema, o praznini koja ostane kad onaj kog voliš nestane. I sjećam se, pred jutro, negdje oko četiri sata, kad je trebalo dosnimiti još samo dva-tri kadra u toj sceni, da je on bio pun suza i rekao: „Ovo je to zašto se ja bavim ovim poslom“. Bilo mu je strašno stalo do te scene. Kad sam složio film, ta scena, koja je dvadesetak minuta pred kraj, bila je emotivni vrh filma poslije koje je teško bilo nastaviti. Morala se pošišati da bi emocija filma mogla ići dalje. Ispala je minuta ili dvije. Njemu je to bilo ko da sam mu zdrav zub izvadio. Poslije je bila zagrebačka premijera i vidio sam da je iz sale izašao zadovoljan. Pitao sam ga šta ga je toliko boljelo prošli put. „Znaš. Al’ sad me više ne boli“, odgovorio mi je, piše Blic.
Govoreći o radu na filmu, saradnji s Glogovcem, njihovim susretima, razgovorima, kazao je i da je „Nebojša bio vrlo zatvoren čovjek, nije bilo lako doprijeti do njega“, da je bio umjetnička i ljudska veličina.
Velikog glumca prepoznaš za par minuta
– Gledao sam „Bure baruta“, gledao sam ga u Golubovićevim filmovima, filmovima Raše Andrića… Kada sam 2006. radio film „Karaula“, uloga poručnika pisana je tako da taj lik bude Mađar. Nisam uspio naći glumca pa smo promijenili da to bude Bosanac i to je trebalo da igra Glogovac, međutim nije mogao jer je nešto drugo snimao, ali smo napravili probna snimanja. Kad pred sobom imate velikog glumca, to vidite za par minuta.
(Blic)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.