Upravni odbor Zadužbine Branka Ćopića u sastavu predsjednik Milisav Tešić, Goran Petrović, Dušan Kovačević, Nada Milošević Đorđević i Matija Bećković, dodjelio je ovo priznanje Milašinoviću za roman “Slučaj Vinča”u izdanju “Lagune” i Lakićeviću za knjigu pesama, “Pesme za jednog čitaoca” u izdanju “Partenona”.
O nagrađenim djelima su govorili dopisni član SANU Goran Petrović i akademik Matija Bećković, a nagrađeni su uzvratili besjedama. Petrović je, govoreći o sadržaju Milašinovićeve knjige o prvom nuklearnom udesu u Vinči gdje je bio postavljen prvi nuklearni reaktor u SFRJ ocijenio je da je sam uzročnik prikazan tako kao da se događa blizu nas, sada, ili se dogodio prije minut-dva.
Danas možemo da mjerimo gotovo sve, ali nam književnost, katkad, jedina preostaje za slučaj da moramo da izmjerimo opseg ljudskosti. Istina je nekad manjak ljudskosti, ali nekada i njen vrhunac, kao u romanu “Slučaj Vinča“ Gorana Milašinovića – zaključio je Goran Petrović.
Zahvalivši se na visoko cijenjenoj i u velikoj mjeri obavezujućoj književnoj nagradi Milašinović je nagradu prepustio romanu da se on nosi sa njenom slavom. On je ocjenio da se neko dubokouman i dobro namjeran domišljato sjetio kako da se Ćopića prisjećamo barem jednom godišnje kada se dodjeljuje nagrada koja nosi njegovo ime, a da je u njegovom slučaju srećna posljedica nagrade što se posljednjih nedjelja vratio Ćopiću.
Akademik Bećković je za laureata Lakićevića kazao da se ubraja među one pjesnike “koji su Ćopićevi sinovi” jer posjeduje istu dozu optimizma kao njegov uzor. On je sa žaljenjem konstataovao da je došlo vrijeme da se više cijeni šta se pjeva nego kako se pjeva i da to ne važi kada je Lakićević u pitanju.
– U jeziku su moć i nemoć poezije, a Lakićević je jedan od rijetkih vjernika jezika – primijetio je Bećković.
Lakićević je svoju besjedu započeo Ćopićevim stihovima da bi konstaovao da za ove stihove „Na putu slavnih predaka” zapamtio u mladosti kao i druge Ćopićeve jer to je osobina njegove poezije da se lako prima usluhi, i da se ne zaboravlja.
– Tu prijemčivost i retoričnost poezije i njene slikovite muzike naslijedio je Ćopić iz srpske usmene književnosti iz koje se rodio i na koju se umjetnički nadovezao i kao pjesnik i kao pripovjedač, mada se u njegovom slučaju poezija i proza dodiruju i stapaj jedno u drugo – rekao je Lakićević.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.