Slavni pisac je kao deklarisani homoseksualac imao brojne probleme u životu, zbog čega je dopao zatvora. Prkoseći viktorijanskom puritanskom moralu, Vajld je stvorio čudesan lik dijaboličnog Dorijana Greja. U ovom vrhunskom djelu dekadentne fin de sciecle estetike, prepoznaju se sve odlike simbolističkog oksfordskog pokreta kome je Vajld pripadao, kao što su: „umjetnost radi umjetnosti“, zanesenost okultnim misterijama, muška ljubav i bizarni cinizam spram svijeta običnih ljudi.
Dorijan Grej je junak koji prodaje dušu đavolu kako bi ostao vječito mlad i lijep. Njegov lik na portretu koji je napravio slikar Bazil Holvard, stari umjesto njega, sve do stravičnog kraja romana. Tada Bazil preklinje lijepog Dorijana u koga je zaljubljen da se pokaje i pokazuje mu portret sa njegovim izobličenim, nakaznim likom. Dorijan ubija slikara i nožem pokušava da uništi svoju sliku. Ubrzo ga pronalaze mrtvog pored svog portreta, izobličenog i nakaznog, baš kao lik sa uništenog portreta.
Istaknutu ulogu u priči o Dorijanu Greju ima i vrhunski esteta lord Henri Voton, koji lijepog mladića zanese svojim pričama o slastima hedonizma. Lik lorda Henrija je osmišljen po modelu stvarnog ekscentrika konta Roberta Monteskjea, koji je Uismansu bio uzor u stvaranju lika Dezesenta.
Godinu dana posle objavljivanja romana, Vajld upoznaje osobu sličnu Dorijanu Greju koja mu postaje ljubavnik. Lord Alfred Daglas zvani Bouzi obožavao je roman Slika Dorijana Greja. Dvostruko mlađi od Vajlda, dekadentni lord anđeoskog lica, zaveo je pisca i postao njegova najveća ljubav i uzrok njegove propasti. Uticajni Bouzijev otac markiz od Kvinsberija, riješio je da uništi Vajlda podigavši tužbu protiv njega i smjestivši ga u zatvor u Ridingu. Tako su se mašta i stvarnost na nevjerovatan način ispreplele u životu Oskara Vajlda.
(Nastaviće se)
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.