Devedesetih nije bilo striminga, gledanja „na zahtjev“ ni vraćanja propuštene scene. Postojali su televizijski program, tačno vrijeme emitovanja i ozbiljan rizik da sutradan jedini u društvu ne znate šta se dogodilo Kasandri, Luisu Davidu ili Randuu, piše Blic.
Venecuelanska telenovela „Kasandra“ prvi put je prikazana na televiziji RCTV 1992. godine. Imala je 150 epizoda, a iza priče stajala je Delija Fialjo, scenaristkinja često nazivana „majkom latinoameričke telenovele“.
Glavne uloge pripale su tada devetnaestogodišnjoj Koraimi Tores i Osvaldu Riosu, dok je Henri Soto igrao Randua.
Zaplet je sadržao gotovo sve po čemu su klasične telenovele ostale upamćene: zamijenjenu bebu, izgubljeno nasljedstvo, zabranjenu ljubav, ubistvo, tajne iz prošlosti i blizance istog lica, ali različitih namjera.
Kasandra odrasta u putujućem cirkusu, vjerujući da pripada romskoj zajednici koja ju je podigla, ne sluteći da je nasljednica bogate porodice. Kada se zaljubi, počinje klupko obrta koje će se odmotavati mjesecima.
Od Venecuele do najzabačenijih kutaka planete
Iako nam danas ovakav “plot” može izgledati pretjerano, upravo je njegova mješavina emocija, iščekivanja i stalnih preokreta pretvorila venecuelanske telenovele u veliki izvozni proizvod. Njihove priče lako su putovale – gledaoce od Karakasa preko Beograda, do Pekinga povezivale su ljubav, nepravda, porodične tajne i nada da će istina posle mnogo iskušenja ipak pobediti.
„Kasandra“ je postala jedan od najvećih međunarodnih uspjeha tog televizijskog talasa. Prikazivana je širom Evrope, Azije, Bliskog istoka i obe Amerike. Često se navodi da je oborila Ginisov rekord kao serija na španskom jeziku emitovana u najvećem broju zemalja, mada se podaci o njihovom tačnom broju razlikuju.
Malo gde je, međutim, dočekana sa toliko zanosa kao na prostoru bivše Jugoslavije. Ovdašnji gledaoci nisu samo pratili seriju – raspravljali su o njenim junacima kao o ljudima koje lično poznaju. Kasandra je postala simbol nevinosti i istrajnosti, Luis David romantični junak, a odani Randu miljenik publike.
Kada su Koraima Tores i Henri Soto 1997. posjetili Srbiju, fikcija se nakratko prelila u stvarnost. Glumce su dočekivale mase obožavalaca, a turneja je obuhvatila Beograd, Novi Sad, Niš i Suboticu. U Nišu ih je, prema sjećanju voditelja Voje Nedeljkovića, policija pod rotacijama pratila do hale Čair zbog ogromnog broja okupljenih ljudi.
Brojne urbane legende o njenoj očaravajućoj moći i danas kruže Balkanom: od zatvorenika koji je navodno tražio oslobađanje Kasandre do tvrdnji da je serija nakratko zaustavljala rat. Možda baš te urbane legende najbolje otkrivaju koliko je bila velika.
Više od tri decenije kasnije, „Kasandra“ nije samo televizijska uspomena. Ona podsjeća na doba kada se serija nije gledala usamljeno i u jednom dahu, već zajedno, iz večeri u veče. Venecuela je svijetu poslala jednu priču, a milioni gledalaca pretvorili su je u zajedničko sjećanje koje živi i dan danas.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.