Američka kinematografija promijenila je pravac tokom ere Novog Holivuda, otvarajući vrata uzbudljivom periodu većeg eksperimentisanja u mejnstrim filmu.
Zahvaljujući popuštanju ustaljenih kodeksa krajem šezdesetih godina, mnoge teme koje su u zlatnom dobu Holivuda bile potpuno tabu i nezamislive dobile su priliku da zažive na velikom platnu.
Publika je željela priče koje djeluju realnije, čak i ako to znači više nasilja ili kontroverzi, a jedan od ključnih filmova sa kraja tog perioda bila je kriminalistička drama Sidnija Lumeta “Pasje popodne” (Dog Day Afternoon).
Film je ostao upamćen kao jedno od prvih ostvarenja mejnstrim američke kinematografije koje je uključilo transrodni ženski lik i LGBTQ+ reprezentaciju.
Film Pasje popodne zasnovan na istinitoj priči
Film je zasnovan na istinitoj priči o Džonu Vojtoviču i Salvatoru Naturileu, koji su opljačkali banku i držali taoce kako bi obezbijedili novac za operaciju promjene pola partnerke Vojtoviča, Elizabet Iden. Al Paćino je igrao Sonija Vorcika, inspirisanog Vojtovičem, dok je Džon Kazale tumačio Sala Naturilea.
Film je brzo stekao priznanja, uključujući nominaciju za Oskara za najbolji film, dok je Frenk Pirson osvojio nagradu za najbolji originalni scenario. Ujedno je postao važno djelo u kvir filmskom kanonu, iako se danas određene odluke, poput toga da muškarac igra lik Iden, vjerovatno ne bi ponovile.
Ipak, film je bio revolucionaran, a Paćino je bio zadovoljan što je dio tako značajnog projekta, iako nije imao namjeru da mijenja istoriju, prenosi B92.
Jednom je napisao:
– Trudim se da se klonim kontroverznih stvari, ali nekako se ipak nađem usred kontroverzi. Ako ljudi misle da sam pomogao napretku određenog pitanja reprezentacije, u redu. Ako postoje zasluge ili krivica, ne osjećam da mi pripadaju. Znam samo da igram ulogu i pokušavam da prikažem što više ljudskosti.
Al Paćino bio protiv jedne scene
Tokom snimanja morao je da spriječi ubacivanje scene koju je smatrao “potpunom glupošću”, jer je vjerovao da bi umanjila poruku filma, piše Far Out Magazin.
U scenariju je postojala sekvenca u kojoj lik Iden, kojeg je igrao Kris Sarandon, obučen kao Merilin Monro ljubi Sonija ispred banke, ali Paćino je bio protiv toga.
– Ovo je apsurdno. Tako se nije dogodilo – rekao je glumac.
Razumio je zašto je scena napisana, ali mu se nije dopadala.
– Pretpostavljam da su autori željeli da pojačaju dramatiku situacije, ali to je bila glupost. Ne samo da nije bilo istinito, već je bilo pretjerano i gotovo parodično, što je umanjivalo ozbiljnost cijele situacije.
Nakon “velike rasprave”, Lumet je na kraju pristao na kompromis. Umjesto te scene, snimljen je telefonski razgovor između likova, što se zapravo i dogodilo u stvarnosti.
Paćino se kasnije prisjetio:
– Dozvolio nam je da kroz improvizaciju osmislimo dijalog tog telefonskog razgovora, koji je kasnije iskoristio za pisanje scene. To je bila Lumetova magija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.