Andrićgrad podne. Sunce. Blistavi snijeg. I Andrić koji snagom svoje umjetničke riječi i djela umije sve da razumije, objedini, prihvati.
Nagradu dodijeljuje Institut “Ivo Andrić” iz Andrićgrada, a žiri (Muharem Bazdulj, Jovan Delić i Želidrag Nikčević) je u obrazloženju istakao da je Petrović “pripovijedajući o svome svijetu i njegovoj bližoj i daljoj istoriji postao pisac koji priča univerzalne priče, a te priče je svijet prihvatio i prepoznao kao prilog svjetskoj književnoj baštini”.
I, zaista, kroz čuvene Petrovićeve knjige, među kojima su “Atlas opisan nebom”, “Opsada crkve Svetog spasa” (119 izdanja od čega 52 u prevodima na 13 jezika), “Sitničarnica ‘Kod srećne ruke’, “Bližnji”, “Sve što znam o vremenu”, “Razlike”… odiše nesvakidašnje, u isti mah stvarno i izmaštano, literarno snažno poigravanje prostorom i vremenom, duboka a diskretna emotivnost, čudesna posvećenost detalju kroz koji se prelamaju svijetovi…
Nagradu dodijeljuje Institut “Ivo Andrić”
Na opasku “Blica” da ga je žiri nagradio za „cjelokupno prozno stvaralaštvo koje je doživjelo izuzetnu recepciju u zemlji i svijetu, kao i za knjigu kratke proze ‘Savjeti za lakši život'”, a da se ove godine navršava ravno 30 godina od kada je ta knjiga ugledala svijetlo dana, te pitanje – šta joj je kupio za rođendan, Petrović se slatko nasmijao.
U sali koju su ispunjavali predstavnici medija, ljubitelji i poznavaoci književnosti i zvaničnici, o tome šta mu ova nagrada i ovaj trenutak znače rekao je:
– Sve ovo se zbiva na mjestu koje je veliko ne samo zato što mali Rzav pridodaje Maticu moćnoj Drini već i zato što je ovo mjesto zapravo ušće. Bez obzira na širinu voda, svako ušće je veliko, jer je mjesto dodira. Stoga je i ovaj neveliki grad, u takođe nevelikom gradu, veliki. Sasvim sigurno ne zato što je smješten na jezičku zemlje između rijeka, već zbog toga što je mjesto simboličkog susreta ulica i trgova, na trgovima spomenika, lukova i svodova, građevina srednjovjekovne i savremene arhitekture, vizantijskog, srpskog i islamskog naslijeđa, smirenog istoka i igrivog bel epoka zapada, svejtovnog i duhovnog, prizvuka Mediterana i odjeka planina.
– Nekad sve počinje arhitekturom. A nekad biva da građevina, mada nepomična, preraste sopstvenu veličinu. Eto, nedaleko odavde, sve je počelo mostom koji spaja dvije obale, a onda je taj most prerastao u ‘Na Drini ćupriju’, roman koji spaja svetove. Zahvaljujući ovom romanu, jedan pisac koji je stvarao na jeziku malobrojnog naroda postao je pisac sveukupne sudbine čovječanstva. Želim da zahvalim na priznanju koje mi je upravo uručeno. Andrićevo ime je veliko, samim tim, velika je i čast koja mi je ukazana.
Potom je pročitao, u svom maniru, slojevitu i uzbudljivu priču o narodima Hunti i Munti, koje je upoznao na jednom od svojih putovanja po dalekim prostranstvima Rusije, koji “ništa ne bacaju”, i znaju da cijene vrijednosti priče iako nisu imali svoje pismo.
Nagrada se sastoji od Povelje i novčanog iznosa. Andrićev institut u Andrićgradu, koji ima četiri odijeljenja (za književnost, jezik, istoriju i Odjeljenje filma i medija) i čiji je osnivač i čelnik proslavljeni reditelj Emir Kusturica, slovi za u svijetu jedinstvenu ustanovu kulture, nauke i obrazovanja.
– Priča o Andriću i Andrićevoj nagradi je i priča o pogledu na most – rekao je juče na dodjeli nagrade Kusturica i nastavio:
– Pretpostavka je da je gledajući iz tetkine kuće na most došao do svega onog o čemu je kasnije u literaturi pisao. U mom sjećanju upečatljivo je prije 40 godina kada sam stigao u Višegrad ostao taj fascinantan spoj Rzava i Drine. Energija Republika Srpske stvara uslove da ističemo ono što vredi. I najveće sile svijeta suočene sa onim što se događa, a to je degradacija života. Utoliko su nam dragocjeni i važni pisci koji brane život. Utoliko je i čast da je ove godine nagrada pripala Goranu Petroviću za cjelokupno djelo i Rajku Petrovu Nogu za knjigu.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu