Kolumne

Laži

Ima nečeg, mnogo nečeg trulog u svim državama, danskim i noćnim.

Laži
FOTO: NEDA KOZOMARA/USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Čini mi se da svi ljudi, kad izlaze iz kuće na posao ili uopšte kad izađu vani, redovno smišljaju kako što bolje ili što gore da prevare nekoga, po mogućnosti što više osoba. Da li uopšte neka država u današnje vrijeme osmišljava stvaranje poslova i materijalnih dobara, a da se pri tome ne vara stanovništvo?!

Zamislite kad od roditelja u porodilištu još prvi dan po rođenju djeteta otimaju novorođenče i prodaju ga, ko zna kome i gdje, do toga da se osmišljavaju neki razni aparati koji će vam život prepraviti u bajku, lijekovi koji ozdravljuju iste sekunde, pilule koje tope salo već sutradan, nar, isključivo iz Hercegovine, liječi koronu, krediti iz banaka koji čak i vaši unuci zahtijevaju da ih podignete da im kupite igračke i ostalo o čemu maštaju, a kako i kad ćete ih vratiti – to je već vaš dugoročni problem.

Reklamne kampanje, njih 80 odsto, čiste su laži ili u najboljem slučaju preuveličana istina, vijesti koje se prave po narudžbi onoga ko plati više, polovni automobili sa sakrivenim pređenim kilometrima i dijelovima zalijepljenim “Oho” ljepilom do prvih pređenih kilometara. Stanovi koje kupujete, skockani kao cura za udaju, a za koji dan i balkoni otpadaju, kamoli česme. Nije za priču koliko lažu „slavni“ o svojim honorarima, o svojim brakovima, tamo nekim vjerenicima, o porijeklu, vezama i prijateljima, o firmiranoj garderobi…

Žena laže mužu da joj je sestra još lani kupila čizme, pitajući: “Zar se ne sječaš”. Ljubavnik laže ljubavnici na telefon da je na auto-putu, baš izlazi iz Sarajeva, a zidovi zveče u eho iz njegovog stana u Banjaluci, jer čeka neku treću, dok je već maloprije slagao zakonitoj ženi da je na sastanku s poslovnim ljudima. Naravno da nema pojma da, u isto vrijeme, sve tri lažu njega.

Sve se pretvorilo u jednu opštu laž koja se širi kao poplava, geometrijskom progresijom i postaje poželjna komunikacija, opšteprihvaćena, tzv. trend.

Najčudnije u cijeloj priči je koliko se svi čude, u ovoj 2020. godini, šta nas snađe. Kako je moguće da ovakav čestiti i bogobojazni narod poklopi teška pošast i sruči se na nas ovoliko zla?! Zar smo mi, nedužni i skromni, zaslužili tamo neku svjetsku bolest?

Kako je samo tako plodno tlo izabrala naša autohtona kletva: Dabogda se uzoholio!

Kažu da je istina o sebi dobra za savjest, ali nezgodna za ugled, naročito u ovom lažnom svijetu u kojem je jedina istina – koronarna!

Ko preživi, skinuće masku!

Neda Kozomara, kolumnistkinja