Kolumne

Lekcija s Vlašića

Vijest o parastosu za stradale srpske vojnike proteklog vikenda na Vlašiću razobličila je svu novinarsku lijenost, medijsku zlonamjernost i političku oholost u BiH, ponajviše u Republici Srpskoj.

Lekcija s Vlašića
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Prva informacija je govorila da su Bošnjaci došli da spriječe Srbe da održe vjerski pomen za stradale saborce, da su ih provocirali i nosili ratne zastave tzv. Armije RBiH. Po principu „kopi pejst“ novinarstva, u kome je važna samo brzina i „lajkovi“, gotovo da nema medija koji nije prenio takvu vijest.

Najdalje je otišao Javni servis, praveći od slučaja “Vlašić” prvorazredni događaj, na koga su lijepili komentare brojnih sagovornika koji taj dan, a neki možda nikad u životu, nisu ni bili na Vlašiću. Nikom nije palo na pamet da predstavnike Boračke organizacije RS, koji su u subotu bili oči u oči s Bošnjacima, pita šta se zaista desilo.

A ispostavilo se da je tačno samo da su Bošnjaci došli u isto vrijeme s namjerom da i oni odaju počast svojim žrtvama. Uslijedio je ljudski razgovor organizatora oba skupa, međusobno uvažavanje, povlačenje na pristojnu distancu i dogovor da iduće godine svako svoju molitvu održi uz nekoliko časova razmaka. Jedino što je nekog među Srbima moglo da uznemiri jesu zastave s ljiljanima, kao što je, istom logikom, Bošnjaku mogla da zasmeta srpska trobojka.

Šta smo naučili na ovom primjeru? Što se medija i novinara tiče, mogle su se desiti samo dvije stvari: bezvoljnost da se informacija provjeri (jer, ko će da provjeri svaku od nekoliko stotina vijesti koju objavimo) ili je bilo riječ o namjernom izvrtanju činjenica, korištenju poluinformacije za podizanje nacionalnih tenzija i za dodvoravanje „svojoj“ političkoj opciji. U moru „fejk njuz“, ili lažnih vijesti, ništa ne treba isključiti.

A političari? Oni su jedva dočekali da na ovom događaju još jednom pokažu kako je BiH nemoguća zemlja, da u njoj nema suživota, da se ne poštuju tuđe žrtve, a sve to je idealno da se pažnja narodu ponovo skrene s tema koje život znače.

Da se razumijemo, u BiH je previše istinitih događaja u kojima jedni druge omalovažavamo, vrijeđamo, prijetimo, pa se postavlja pitanje kome je potreban još jedan, izmišljen?! Ako znamo da postoje ljudi koji ekstraprofitiraju na svakoj ružnoj riječi i nedjelu među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima, odgovor se sam nameće. Plus njihovi poltroni.