Sa dovratka sam posmatrala haos predamnom, ne znajući šta me sljedeće čeka još uvijek pod snažnim utiskom priča Ljiljana Ćulibrk, jedna od osam stanara 17. sprata zgrade u Fruškogorskoj ulici u Novom Sadu.
Ona je proteklog petka, u razornoj oluji zajedno sa još pet komšija pretrpjela najveće štete u svom stanu u kojem je provela 24 godine života.
Iako je “ostati bez krova nad glavom” za neke samo fraza, za značajan broj stanara zgrade u Fruškogorskoj broj 4 u Novom Sadu to je doslovno postala realnost. U superćelijskoj oluji koja je nanijela ogromne štete i u kojoj je izgubljen život 11-godišnjeg dječaka, stanari Limana na svojoj koži osjetili su razorne posljedice, dok je saniranje štete tek pred njima.
Jedna od njih je i Ljiljana Ćulibrk koja je za Blic govorila kako je izgledao zastrašujući momenat kada posmatra kako se dijelovi plafona odvajaju i kako gotovo čitav krov nestaje pred njenim očima.
– Sve se dogodilo jako brzo. U minutima prije toga čula sam se sa kolegama iz Bačke Palanke. Tamo radim i znala sam da je oluja krenula iz tog pravca. Čak sam sa prozora fotografisala tmurne oblake koji su krenuli ka nama. Ipak, nikada ne bih mogla pomisliti šta me čeka – počinje prisjećanje ove Novosađanke
Nepuna tri minuta nakon nastajanja fotografije, Ljiljana je osjetila kako se čitav njen stan trese.
– Sve je počelo da se trese, mrda. Nisam znala šta da radim ni kako da se ponašam, ali kada sam čula snažno hukanje vjetra i da se dijelovi krova odvajaju instinktivno sam stala u dovratak. Nekada davno sam od inženjera čula koji mi je potporni zid i jednostavno sam stala tu, posmatrajući nešto što sam smatrala da je nemoguće da se dogodi – navodi sagovornica.
Telefon od straha bacila na krevet
Kako dalje navodi ova snalažljiva Novosađanka, uspjela je da iz tog položaja isključi bojler u kupatilu i dohvati produžni od struje za frižider. Telefon je u strahu bacila na krevet, ali kada je vidjela da dio krova leti, brzo ga je uzela, fotografisala krov i poslala u zajedničku grupu stanara.
– To sam uradila kako bi znali šta se događa, te da isključe struju da ne bi, daleko bilo neko stradao i da ne nastane veća šteta, ako bi izbio požar. Sva sreća pa su svi bili pribrani, odmah isključili struju, a zahvaljujući tom jedinstvu, sve se ovo lakše podnosi – kaže Ljiljana iskreno.
Iako je pretrpjela ogromnu materijalnu štetu, srećna je što je živa i što je uvidjela kakvo jedinstvo su pokazali stanari Fruškogorske 4 ali i okolnih zgrada u tom djelu Limana.
Bezrezervna podrška u toku i nakon oluje
Prema riječima sagovornice, svi stanari su bili kao jedno. Pomagali su bez obzira na kojim spratovima ovog solitera žive. To potvrđuje i Dejan Ivanišević, još jedan od stanara 17. sprata koji je ostao bez krova.
– Srećom, nisam bio u stanu kada se sve dogodilo. Kupio sam stan prije dvije godine, kompletno ga renovirao. Sada je sve uništeno – kaže Dejan, ali u njegovom glasu primećujemo prije svega solidarnost sa Ljiljanom i ostalim komšijama koji su proživjeli isto.
Kako navodi, svi su se ujedinili da se spase što se spasti da, te da se šteta svede na minimum.
– Ne mogu vam opisati kako je to izgledalo. Svi smo bili kao jedan. Iznosili smo stvari, da sačuvamo što više, limove koji su visili i prijetili da ugroze nekoga, dijelove plafona. Izbacivali smo vodu jer je u stanu koji je takođe pretrpio ogromnu štetu ujedno pukla cijev. Voda je šikljala i došla do mog stana koji je na potpuno suprotnoj strani – objašnjava Ivanišević.
Kako objašnjavaju sagovornici,čitav sprat je nadograđen na postojećih 16 još devedesetih godina, a broji ukupno osam stanova. Od toga ih je čak pet ostalo bez plafona i krova. Tri ozbiljno prokišnjavaju. Sprat ispod takođe ugrožen
– Stan sam kompletno renovirala, a sada dijelovi plafona počinju da se odvajaju, a prokišnjava u gotovo svim sobama. Tačnije, voda kaplje bez prestanka još od petka kako je došlo do pucanja cijevi u stanu iznad, iako je voda u cjeloj zgradi zavrnuta – objašnjava mlada komšinica koju smo upoznali dok je nosila namirnice iz prodavnice baki koja živi na njenom spratu.
Solidarnost ovih hrabrih ljudi potvrđuje nam se i dok ulazimo kod porodice koja takođe živi na 16. spratu, a kojoj su zidovi natopljeni vodom, dok sa prozora spavaće sobe gledaju oluk koji visi i prijeti da ugrozi još života. U svoj nevolji, nude pomoć Ljiljani i mole je da ih zove ako bilo šta treba.
Ona sama pak drži svežanj ključeva koji su joj dali gotovo svi stanari sa njenog sprata. Među njima i Dejanovi ključevi. Svi se zajedno snalaze, pomažu, grle i tješe.
Kako kaže u gorkoj šali, nemaju šta da izgube.
Umjesto toga, puna su im usta hvale za sve druge. Mlade momke podstanare sa istog sprata, sve komšije, studente iz obližnjeg doma, a među prvima inženjerku Milicu koja im je zlata vrjedela da bezbjedno uklanjaju stvari, kako se niko ne bi povrijedio.
Kolektivna pribranost, ali i ljudskost koju su svi zajedno pokazali su im omogućili da makar malo lakše podnesu činjenicu da nemaju krov nad glavom i olakšali neizvjesnost sutrašnjice. Ova tri dana od oluje spoznali su i sebe i druge, a mi se iskreno nadamo da će pokazana dobrota “zaraziti” i druge kako bi pretrpljena šteta bila što manja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu