Zemlja u kojoj se zbog nacionalne pripadnosti ginulo do prije dvije decenije, sada je mjesto njenih sve češćih mijenjanja zbog ličnog interesa i dobijanja bolje pozicije.
Dok je građanima Bosne i Hercegovine nesvatljivo kako neko može leći kao Srbin, a probuditi se kao Hrvat, i obrnuto, našim političarima je to postalo normalna stvar.
Tako je konstitutivnu sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH obilježila apsurdna situacija kada je visoki funkcioner HDZ-a BiH, Goran Opsenica, preuzeo mandat zastupnika kao pripadnik srpskog naroda, iako tvrdi da se nikada nije izjašnjavao kao Srbin.
Sličan je i slučaj Nine Bukejlović iz SDS-a, koja se na lokalnim izborima 2016. godine izjasnila kao Srpkinja, a uoči ppštih izbora ove godine kao Bošnjakinja.
Godine 2014. su se dvojica zastupnika BOSS-a u Skupštini Kantona Sarajevo, Haris Pleho i Rasim Smajić, izjasnili kao Srbi da bi prilikom formiranja Doma naroda Parlamenta FBiH bili izabrani u njegov sastav.
Brza promjena nacionalne pripadnosti počela je 2002. i karakteriše Dom naroda Federacije BiH, ali i za Vijeće naroda Republike Srpske.
Politički analitičar Velid Šehić smatra da je jedan od većih problema to što niko ne reaguje na ovakve stvari.
Živimo u vrijeme zloupotreba i neodgovornosti, u vremenu u kom materijalni interesi dovode čak i do mijenjanja etničke pripadnosti. Nacionalna pripadnost je postala profitabilna, a kada se etnički identitet pretvori u profesiju onda od istinskog etničkog identiteta nema ništa. To samo govori o licemjerstvu političara koji se poigravaju sa onim što je nekim ljudima sveto – objašnjava on.
Šehić dodaje da se moraju utvrditi ustavna ograničenja, koja bi definisala zabranu promjene etničkog identiteta kada su u pitanju izbori i zapošljavanje, jer bi se na taj način sprečavao moralni odron i krah koji proživljavamo.
– Ovako smo napravili jedno nemoralno i neetičko društvo u kome je sistem vrijednosti apsolutno nevažan. Kada u politiku uvedete nematerijalni interes onda je sve moguće, baš kao u Bosni i Hercegovini – kaže Šehić.
Iako svi građani imaju pravo da promijene nacionalnu pripadnost, što im je garantovano i Ustavom, Šehić smatra da se ovdje radi o zloupotrebi ljudskih prava.
– Ovdje se uvijek ide tobože u zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, a onda vidimo da se on stavlja na stranu kada je u pitanju lični interes. Ovo je apsolutno jedna moralna kriza u kojoj živimo. Jeste to ljudsko pravo, ali se ne smije zloupotrebljavati – kaže on.
Politički analitičari smatraju da je mijenjanje nacionalnosti jedna krajnost u kojoj idu naši političari, dok je ona druga igranje sa simbolima, zastavama i bitnim datumima koji ljudima nešto znače.
– Razmetati se nacionalim identitetom i simbolima kao jedinim argumentima za politiku je nedostatak sposobnosti da se vodi politika, organizuje zajednica i rješavaju problemi. Sa druge strane, odricati se, poigravati i mijenjati kao košulje etičke identifikacije je takođe sumanutost. Ni jedna ni druga stvar nisu politički, već pseudopolitički sadržaj – smatra profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Đorđe Vuković.
Dodaje da je naša čitava daleka, ali i neposredna istorija, poigravanje sa identitetima, a upravo to i jeste jedan od uzroka naše tragedije.
– Niti je poželjno da to budu jedini argumenti političarima i da se time mobilišu mase, jer to vodi u nasilje, niti to treba zanemarivati i odricati se, pogotovo u sredinama u kojima se kroz tradiciju i istoriju prošlo puno toga – rekao je Vuković te dodao da nigdje nema takvih slučajeva kao kod nas, a da iz svega deblji kraj izvlače građani.
“Bitno je šta si”
O tome koliko je nacionala pripadnost postala profitabilna govori i to da su građani koji se ne izjašnjavaju o nacionalnosti postali građani drugog reda, smatra Šehić.
– Kada se pojavi neko ko nije ni Srbin, ni Hrvat, ni Bošnjak, on nema nikva prava. On je odmah građanin drugog reda, jer je ovo, pored svega, i diskrimatorsko vrijeme. Ovdje se ljudi ne cijene kakvi su, nego šta su, to znači jesi li Srbin, Hrvat ili Bošnjak – zaključio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu