U Rankovim vitrinama, iznad kojih su crno bijele fotografije sa bokserskih mečeva, je više od hiljadu brižljivo sakupljanih figurica. Svaka mu je, veli, draga na poseban, jedinstven način. Mnoge je donio sa putovanja, dobio od porodice, prijatelja, kolega…
-To su moji rođendanski pokloni, drage milošte, uspomene, u figuricama prepoznajem uzvišeno značenje života, raskoš svijeta, ljepotu ljudi, čaroliju igre… Ova strast započela je u najranijem djetinjstvu u Novoj Gradiški, u Hrvatskoj gdje sam rođen i odrastao – sjetno, sa puno mašte, prisjeća se Ranko.
-Ee, to potiče još iz starinskih priča koje su se često raspredale u mojoj kući. To su tajnovite bajke o vilama i vilenjacima od keramike u kredencu moje bake. Gledao sam ih sa čuđenjem, nisam smio da ih diram i davno poželio da te ili takve figurice imam. U to vrijeme, keramičke figurice mi, djeca, nismo smjeli da diramo, a toliko smo željeli da ih dotaknemo, ponesemo, opipamo. One su iz kredenca, kroz staklo izazivale, prkosile kao blizak, a istovremeno nedokučiv svijet iz snova i bajki. Te figurice su zato raspaljivale maštu do neslućenih visina – sjeća se Ranko Bakić djetinjstva i začetka svoje kolekcionarske strasti koja ga još uvijek, poslije mnogo godina, ne napušta, ne blijedi.
Njegova baka Mara, čuvar kredenca i figurica u njemu, odavno ne hoda po ovom svijetu, ali sjećanje na nju nisu umrla niti potisnuta u zaborav.
-Kada bi dr moja baka, nekim božanskim pojavila, imala bi šta vidjeti u mojim vitrinama. Njen kredenac zbrisale su ratne oluje, a ja sam, bježeći pred ratnim plamenom iz Hrvatske, mnogu imovinu ostavio, ali ponio sam figurice od keramike, bakine iz kredenca i svoje kao uspomenu na zavičaj i na razdragano djetinstvo – sjetno o svojim čudesnim maštarijama ispletenenim sa surovom stvarnošću rata, pripovjeda Ranko Bakić, bokser nježnog srca i naučnik sa dušom djeteta.
-I sada sakupljam figurice od keramike. Radujem se svakoj kao da je prva i jedina, prva ili posljednja, u njima prepoznajem mladost, najljepše životno doba, stalno su mi na pogledu, one me smiruju, pomažu da se skoncentrišem i donesem mudre životne odluke – opisuje profesor Bakić životne lekcije koje još o kraja nije izučio niti drugima u potpunosti, bez reserve i ostatka uspio prenijeti.
Keramički brodići, ljudi, životinje, čaše, šolje, knjige, muzički motivi… su najbrojniji. Oni čine raskoš i izobilje na policama u velikom i svijetlom kabinetu.
-To je na počasnom mjestu. Stalno izučavam motive, tumačim poruke, karakter svojih figurica. To je moja velika strast koju manjina ili gotovo niko ne razumije, ne shvata do kraja. Ne trudim se da bilo koga ubijedim, važno je da meni u tom svijetu djetinjih maštarija i snova bude lijepo – opisuje naš sagovornik svoju životnu filozofiju utemeljenu na davnjašnjim uspomenama.
Bakić u u svojoj kolekciji, pored ostalog, ima i više slonova. Podsjeća da, prema istočnjačkoj filozofiji, ako se figurice slona drže u kući, one poput magneta privlače snagu, moć i bogatstvo. Prema budističkoj tradiciji, slon je jedna od osam svetih životinja. On je simbol snage, moći, blagostanja i bogatstva. Vjeruje se da je Buda začet tako što je u obliku bijelog slona ušao u utrobu svoje majke. Upravo iz tog razloga, smatra se da je velika sreća vidjeti bijelog slona. A da bi svaki dom bio zaštićen i blagoslovljen, figurice ove životinje neizostavan su dio dekoracije.
Bivši bokserski as
Ranko Bakić je bivši trostruki prvak Hrvatske i vicešampion Jugoslavije u boksu, u teškoj i superteškoj kategoriji. Imao je 246 mečeva u domaćim i međunarodnim takmičenjima. On smatra da je boks plemenita vještina u kojoj je razmišljanje dominantno, a pesnica sredstvo napada i odbrane.
– Udarac je u boksu izraz misli. Kad je bokser u ringu, on posmatra protivnika, njegovo kretanje, izraz lica, predviđa mu poteze, jedan, dva ili tri unaprijed, kao šahista. Svaki sport, a posebno boks, ojača čovjeka – ubijeđen je Bakić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu