Zanimljivo je da ni u Zenici niti u Srebrenici provokatori nisu bili ratni veterani s jedne ili druge strane, već zlosrećni „juniori“ koji rata nisu ni primirisali, ali se oduševljavaju herojskim „podvizima“ onih koji bi, u ogromnoj većini i da ih sad o tome neko pita, najviše voljeli da zaborave tu tragičnu epizodu.
Ono što je posebno zanimljivo jeste to da su gradovi u kojima su se dogodili navedeni incidenti primjer propadanja nekada uspješnih lokalnih zajednica, koje su „pojeli“ rat, tranzicija i obećanja o „zlatnim kašikama“.
Nekadašnje privredno čudo bivše Jugoslavije, Zenica, koja je zahvaljujući željezari predstavljala lokomotivu razvoja cijele srednje Bosne, ostala je „zaleđena“ u vremenima s početka devedesetih i grad je u kojem se zadnjih 30 godina najmanje ulagalo u infrastrukturu i razvoj od svih drugih većih gradova u FBiH. O tragičnoj sudbini Srebrenice sve je već poznato, dok je u Konjicu, gradiću čijim je pojedinim mještanima zasmetala srpska zastava na pravoslavnoj crkvi povodom Božića, najveći uspjeh u prošloj godini to što je spriječen bankrot lokalnog Doma zdravlja.
Nadu da sve nije izgubljeno i da u opštem ludilu još ima normalnih, djelom je probudio Anis Kosovac, građanin Konjica koji je svoje sunarodnike opomenuo da njihova „akcija“ može da izazove reakciju prema Bošnjacima u Republici Srpskoj, kao i pokušaj smirivanja tenzija od strane predsjednika SO Srebrenica, Salke Tursunovića, koji je javno poručio da u tom gradiću danas nema međunacionalnih trzavica. Lako je biti čovjek, a još lakše budala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu