Reakciju profesora Babića prenosimo u cjelosti:
– Na portalu Srpskainfo, 11. marta 2023. godine, objavljen je tekst pod naslovom “Kako je “potopljen” Babić: Profesor branio kriminalizaciju klevete, a onda je Popović objasnio šta sve ne valja u KZRS”.
1. U navedenom tekstu prenijeli ste objavu sa Tvitera u kojoj asistent Pravnog fakulteta Igor Popović komentariše moje stavove u vezi sa krivičnim djelima klevete i uvrede iz Nacrta izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske. S obzirom da pri tome vaša medijska kuća od mene nije tražila eventualnu izjavu ili komentar, dostavljam vam moj pisani odgovor na navedeni tekst.
Naglašavajući da se ne slaže sa nekim mojim stavovima u vezi sa Nacrtom izmjena Krivičnog zakonika, asistent Popović je napravio i nekoliko ozbiljnih promašaja, koji ukazuje na prilično nepoznavanje ove grane prava. Način na koji je to činio pokazao je da u potrebnoj mjeri ne poznaje neka dosta značajna pitanja krivičnog prava, od kojih su neka redovna ispitna pitanja za studente druge godine Pravnog fakulteta. Jedno od njih se odnosi na prostorno važenje krivičnog zakona u vezi sa kojim asistent Popović postavlja nekoliko pitanja, kao što su: „Šta ćemo sa teritorijalnom primjenom KZ RS? Učinilac živi u FBiH ili je izjavu dao tokom boravka tamo? Želimo li, zaista, da krivični zakon koristima u ovakvim slučajevima“. Ili jezičke konstrukcije u vidu konstatacija ili pitanja, kao što su: „u ovom grmu leži zec, strašan zec“ ili „dva loša, ubiše Miloša“. Ovakav „lovački“ vokabular u naučnim i stručnim raspravama (i to u kontekstu koji je bez bilo kakvog smisla) zapravo govori da se radi o mladom asistentu koji još nije savladao osnove metodologije naučne komunikacije, koja prvenstveno podrazumijeva pravilo profesionalne pristojnosti i poštovanja, makar se radilo o stavovima koji su suprotni njegovim. Ono što je pri tome još značajnije, ovakav način komentarisanja nečijih stavova, bez obzira da li se sa njima mladi asistent slagao ili ne, govori da se radi o osobi bez profesionalne odgovornosti i naučnog digniteta koji su neophodni u svakoj naučnoj i stručnoj raspravi.
2. U vezi sa navedenim pitanjima kada su ova djela izvršena na teritoriji FBiH, naglašavam da se radi o pitanju koje uopšte nije sporno i za koje važe i primjenjuju se osnovna pravila prostornog važenja krivičnog zakonodavstva, te upućujem asistenta Popovića da prouči odredbe iz čl. 11. do 14. Krivičnog zakonika i tamo će naći rješenja za svoje dileme. Pri tome je potrebno posebno skrenuti pažnju na odredbu iz čl. 14. st. 2. te , pored ostalog, imati u vidu i da FBiH nema status države.
3. I kada je u pitanju tzv. izvinjavajuća odredba koja se odnosi na osnove isključenja protivpravnosti ovih djela, u pitanju je jednako nerazumijevanje njenog krivičnopravnog smisla. U svom tekstu asistent Popović navodi samo dio koji se odnosi na klevetu, zanemarujući pri tome onaj dio koji se odnosi na uvredu, te zaključuje da se ova odredba ne može primijeniti na uvredu, iako se ona jednako odnosi i opravdana je i za jedno i drugo djelo. Neka zakonodavstva, npr. hrvatski KZ (koji je asistent Popović izgleda imao u vidu), ovu odredbu predviđa upravo samo za djelo uvrede, ali ne i klevete. Taj osnov kod uvrede postoji kada je uvredljivo izražavanje učinjeno npr. u naučnom, književnom ili umjetničkom djelu, vršenju novinarskog poziva itd., ako iz načina izražavanja ili nekih drugih okolnosti proizlazi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja. Ovakvo rješenje prihvataju gotovo sva krivična zakonodavstva koja inkriminišu uvredu kao krivično djelo.
4. Jednako je neprihvatljiva i tvrdnja da „pravna norma na papiru ne znači mnogo“. Takav stav možda vrijedi u međunarodnom pravu, ali u krivičnom pravu to je veoma značajno, jer od toga kako je jedna krivičnopravna norma oblikovana „na papiru“ u velikoj mjeri zavisi njena uspješna primjena. Najbolji dokaz za to su neke naše inkriminacije čiji su zakonski opisi izmijenjeni na osnovu usvojenih amandmana i koje izazivaju velike poteškoće u njihovoj primjeni.
5. U svom tekstu asistent Popović spominje i druga evropska zakonodavstva koja poznaju ova djela, ali ne navodi da se radi o velikoj većini, a prema nekim izvorima, ova krivična djela, sa kaznama zatvora, predviđena su u svim evropskim zemljama, osim Rumunije i Hrvatske u kojima su za ova djela predviđene samo novčane kazne. Ovo je u skladu sa kontinentalnim krivičnopravnim sistemom u kojem su, za razliku od angloameričkog, ova krivična djela tradicionalno predviđena u krivičnim zakonodavstvima, što je u skladu sa odredbom iz člana 10. st. 2. EKLJP prema kojoj sloboda govora i izražavanja može biti podvrgnuta ograničavanju putem inkriminisanja ako je to potrebno radi zaštite ugleda ili prava drugih. I u Rezoluciji Evropskog parlamenta (1577/2007) se naglašava da sloboda izražavanja „nije neograničena, pa se intervencija države može pokazati nužnom“, ali se i u nekim Preporukama ukazuje da se ova djela mogu inkriminisati, ali samo sa novčanim kaznama. Sa tim dokumentima, odnosno standardima naš Nacrt je usklađen, za razliku od npr. KZ Njemačke i Austrije u kojima su za ova djela predviđene i kazne zatvora, čak do 5, odnosno 3 godine zatvora.
6. Kada je u pitanju primjedba (nisam siguran da li asistenta Popovića ili nekog od novinara) u odnosu na mjesto izvršenja ovih djela i mogućnost njihovog vršenja i u kafani, ne vidim ništa sporno. Mjesto izvršenja nije bitno zakonsko obilježje ni klevete ni uvrede, te ona kao takva mogu biti izvršena na ulici, kafani, avionu ili svakom drugom mjestu, naravno ukoliko su ispunjena sva njihova zakonska obilježja. Jedino će postojati teži oblik ovih djela ako su učinjena putem sredstava javnog informisanja.
7. Asistent Popović je jedino u pravu kada ističe da naknada štete u građanskom pravu nije kazna, ali je i sam naglasio da se radi o lapsusu koji se u „živom“ govoru dešava. Isto tako, ukazivanje na propisane kazne može biti prihvatljivo, jer ponuđeni kazneni okviri mogu i trebaju biti drugačije postavljeni. Međutim, poređenje kazni na način kako je to on uradio, nije odgovarajuće jer se u slučaju koji navodi, radi o kazni koju je hrvatski sud izrekao u konkretnom slučaju, a za koju je Evropski sud smatrao da je previsoka (3.500 evra) i kao takva nije pravo mjerilo za propisane kaznene okvire koji se odnose na sve oblike različite težine ovih djela iz Nacrta.
8. I na kraju, moram naglasiti da imam informacije od nekoliko mojih fakultetskih kolega, da je asistent Popović veoma ambiciozan i vrijedan kolega koji svoj posao obavlja veoma savjesno i da ima izuzetno profesionalan odnos sa kolegama i studentima. To je za svaku pohvalu, ali mu ovom prilikom prijateljski i kao profesor sa velikim iskustvom, savjetujem da se ubuduće olako ne upušta na ovaj način u ovakve i slične rasprave, pogotovo u grani prava koja ne predstavlja užu oblast njegovog interesovanja i izučavanja – navodi se u reagovanju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu