Na prvi pogled niko ne bi mogao ni da predpostavi da ova žena ima 51 godinu i da je već baka.
Malo ko zna da se iza sjajnog osmjeha lijepe Marijane kriju neki veoma teški životni momenti i velika borba za zdravlje. Ona je dio svoje životne priče ispričala prije par godina. Rođena sam 27. septembra 1971. godine u Vrbasu. Moja majka Dušanka jedanaest časova se mučila da me donese na svijet. Bila sam visoko pozicionirana u stomaku, i mama je jedva preživjela porođaj- rekla je ona.
Kasnije mi je rekla da se osjećala kao da je, mojim rođenjem, završila svoju misiju na Zemlji”, pisala je Marijana u jednoj od svojih knjiga.
– Bilo je divno odrastati u Vrbasu, ali sam već s deset godina bila svjesna da će mi rodni grad biti samo usputna stanica. Razlikovala sam se od drugih jer sam uvijek znala šta hoću i imala sam jasno definisane ciljeve. Ljeti sam voljela da odlazim u selo puno trešanja. Tridesetak kilometara od Vrbasa, u Liparu, živjeli su moji baka i deka. Imali su mnogo domaćih životinja, konje, krave, koze, svinje i kokoške – rekla je ona.Kako moja majka ima još dvije sestre i brata, na selu je uvijek bilo mnogo djece. Prijalo mi je da se družim sa starijima i nikako nisam mogla da se naviknem da vučem mlađe, sve dok kao desetogodišnjakinja nisam poželjela da jednu bebu prisvojim za sebe kao živu lutku. Htjela sam da je kupam, nosim i pazim. Iako sam sa njom mogla da padnem i razbijem glavu, uvijek sam bila prva koja je želela da je vozi u kolicima – prisjeća se dogodovština iz djetinjstva Marijana.
On se brinula o svom dvije godine mlađem bratu Draganu.
– Pripadali smo višem srednjem sloju, mada se ljudi u to vrijeme nisu tako dijelili po onome što imaju. Otac Bora radio je kao ekonomista i bio je finansijski direktor Poljoprivrednog dobra u Vrbasu, a mama je bila službenica. Ona me je zarazila modom i potrebom za estetikom. Bila je uredna i lijepa, stalno se doterivala i čini mi se da je neke svoje neostvarene želje prenijela na mene. Lutkama sam se igrala do sedme godine, dok se nisu pojavili prvi muškarci – slatki dječaci iz mog obdaništa. Tada sam se prvi put ozbiljno zaljubila. Zvala sam ga Pepi, zajedno smo slavili rođendane i družili se poslije škole. Uvijek sam imala tu sreću da postoji neko u mom ljubavnom životu. Čini mi se da su moje kćerke tako nešto propustile, ili mi ipak nisu rekle da je drugačije -pričala je atraktivna dizajnerka i s ponosom ističe da je bila Titova pionirka.
– Kada smo se razveli, razveli smo se voleći jedno drugo. Razlog nije bila treća osoba. Naši karakteri jednostavno nisu mogli da izdrže taj međusobni pritisak. Prekršila sam sve kodekse jer sam bila među prvim ženama sa troje djece koje su se razvele. Deset godina sam išla ispred svog vremena, šta god da sam radila – ispričala je Marijana.
Ona nikad nije odustala od ljubavi i braka, pa je tako 2003. izgovorila sudbonosno da slavnom njemačkom treneru Lotaru Mateusu koji je 2002. odveo Partizan u Ligu šampiona, prenosi Stil.
– Poslije svih tih putovanja, prijema, intenzivnog vrtoglavog života koji smo vodili, počelo je da puca po šavovima. Ne bih se toliko umorila od svega da se nisam uželela sebe i davanja sebe nekim drugim ljudima, a ne samo njemu. Nešto malo prije razvoda mi je između jajnika i debelog creva dijagnostifikovan ogroman tumor za koji se do operacije nije znalo da li je maligni. Tada sam prvi put shvatila koliko sam stresan život imala sa Lotarom Mateusom. Bolest me je natjerala na preispitivanje i nametala mi pitanje da li ga i dalje volim – rekla je ona.Šest nedelja sam živela sa saznanjem da me čeka ozbiljna i teška operacija. Nikada u životu nisam bila toliko slaba, ali sam sve stoički izdržala. Imala sam divnog doktora, sjajnu njegu i mnogo sreće da je sve dobro prošlo. Kada su vidjeli u kakvoj je fazi tumor, rekli su mi sa stoprocentnom sigurnošću da neće biti nikakvih zračenja i da će se sve povući samo od sebe- kaže Marijana.
Ona se od Lotara razvela nakon medijske priče o njegovoj navodnoj preljubi i tajnoj vezi sa manekenkom Kristinom Lilijanom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu