Uprkos tome, mnogi roditelji i dalje svoje mališane drže podalje od vakcinalnih centara, misleći, laički, da im tako čine uslugu. Oni, naravno, svojoj djeci zasigurno žele samo najbolje, ali je činjenica da zbog ličnih zabluda rizikuju njihovo zdravlje i živote.
Tome u prilog govori podatak da je u Srpskoj lani obuhvat vakcinacijom MMR cjepivom bio tek 71 odsto, dok nam je za sprečavanje epidemije potrebno oko 95 odsto vakcinisanih. Nažalost, kako koja godina prođe, mi smo sve dalje od ovog procenta, što znači da će nam malo ko moći pomoći u slučaju pojave malih boginja. Zaraze koja, u malo boljem slučaju od smrtnog ishoda, može da izazove upalu pluća i mozga, te sljepilo…
Nameće se pitanje čime se, onda, rukovode roditelji pri odluci da svoje bebe ne vakcinišu protiv ove opasnosti?! Neki vjeruju da su epidemije stvar prošlosti i da njihovoj djeci vakcinacija protiv morbila neće zatrebati. I, čemu ih onda izlagati bockanju i gubiti vrijeme na zakazivanje i čekanje imunizacije?!
Međutim, ovakva razmišljanja su u manjini u odnosu na stav druge grupe roditelji koji strahuju da će MMR vakcina kod njihove djece izazvati autizam.
Do njih ne dopiru tvrdnje struke da nema naučnih dokaza o povezanosti ove bolesti i MRP cjepiva, jer su, izgleda, ionako skloni da vjeruju u raznorazne teorije zavjere. Dodatno, njihov strah i sumnje podgrijava sve jači antivakserski lobi, koji preko društvenih mreža širi (dez)informacije o štetnosti pomenute vakcine.
U svakom slučaju, postavlja se pitanje da li iko, pa makar i roditelji, ima pravo da u svoje ime odluči da jedno malo stvorenje neće dobiti vakcinu i biti zaštićeno od neke zarazne bolesti?!
S druge strane, ako budemo te nesreće pa nas zadesi epidemija nekih jačih razmjera, što je s obzirom na broj nevakcinisanih sasvim izvjesno, upravo će se najveći protivnici imunizacije najviše lupati po glavi, ali će biti kasno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu