Magazin

(FOTO) Psihoterapeut opisao mentalitet Srba: Zašto se tuđi uspjeh ne prašta

Psihoterapeut Milan Damjanac rekao je da je knjige „Još ovo ti fali za sreću“ i „Još ovo ti fali za ljubav“ napisao sa željom da iz perspektive psihoterapije predstavi šta najviše muči ljude i zbog čega dolaze na terapiju.

Milan Damjanac
FOTO: VELIKE PRIČE/YOUTUBE/SCREENSHOT

Damjanac je za Tanjug rekao da svaki društveni i ekonomski poredak ima svoje dobre i loše strane, ali da je jedan od njegovih najvećih nedostataka to što se ljudska vrijednost mjeri kroz produktivnost, odnosno kroz to koliko neko ima i koliko troši.

– Gorivo takvog sistema, i društvenog i ekonomskog, u cijelom zapadnom svijetu jeste zavist. Nije važno gdje ljetuješ, zimuješ i šta kupuješ, već da ti drugi zavide. Ako ti zavide, imaš veći status, jer oni žele da budu na tvom mjestu – ocijenio je Damjanac.

Prema njegovim riječima, zavist je iscrpljujuća emocija i za osobu koja zavidi i za onu kojoj se zavidi, a takav način funkcionisanja doprinosi sve izraženijem osjećaju usamljenosti i unutrašnje praznine.

– Nema odnosa, ljudskih potreba, komunikacije, ranjivosti. Znači, nema onih odnosa koji zapravo čine život – rekao je psihoterapeut.

Damjanac je ukazao da ljudi često ne prepoznaju koliko ih opterećuju težnja ka savršenstvu, stalni zahtjevi za napretkom i potreba za društvenim poređenjem. Zbog toga druge nerijetko procjenjuju isključivo prema njihovoj upotrebnoj vrijednosti.

– Da li sam ja upotrebljiv za ciljeve koje sam sebi postavio, da li si mi ti dovoljno upotrebljiv? Pa onda kažu: ‘Ako mi prijatelj nije upotrebljiv za moje ciljeve, više mi nije prijatelj’. Sve se svelo na korisnost i onda nemaš odnos sa drugima, jer to nisu ljudi, već sredstva – ocijenio je Damjanac.

Kako je objasnio, svaka kultura ima dominantne obrasce odbrambenih mehanizama kojima se ljudi štite od neprijatnih emocija, želja i potreba, ali i od suočavanja sa sopstvenom smrtnošću.

Crno-bijelo razmišljanje produbljuje podjele

– Zapadna kultura u kojoj smo nije ni najgora ni najbolja, ali podržava crno-bijelo razmišljanje. To je ono: ili si sa mnom ili protiv mene. To je jedan primitivan mehanizam odbrane koji smo imali kao mala djeca – naveo je Damjanac.

građani Banjaluke
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Prema njegovim riječima, takav način razmišljanja doprinosi produbljivanju društvenih podjela i razvoju netrpeljivosti, jer pojedinci sebe doživljavaju kao potpuno ispravne, dok odgovornost za sve negativno pripisuju drugima.

– Kada čovjek misli da je apsolutno u pravu, on je bijel, a drugi mu je crn. Znači, ja sam uvijek ispravan, drugi je taj koji je kriv. Moje loše nema veze sa mnom, drugi radi protiv mene – ukazao je Damjanac.

Zavist i potreba da se drugi ponize

Govoreći o zavisti, Damjanac je istakao da je riječ o izrazito destruktivnoj emociji, koja podrazumijeva potrebu da se druga osoba ponizi i obezvrijedi kako bi se umanjila razlika između nje i onoga ko joj zavidi.

– Tu dolazimo do toga da se u Srbiji, kako se i uvijek govorilo, uspjeh ne prašta. Što bi rekao jedan moj kolega, mi tonemo u ekstreme. Nije to samo u politici, kulturi i medijima, već tako postupamo i u međusobnim odnosima – rekao je Damjanac.

građani Banjaluke
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Prema njegovim riječima, ljudima je toliko potrebna potvrda da su moralni i ispravni, a drugi neispravni i zli, da drugu osobu više ne mogu da vide kao nekoga ko jednostavno misli drugačije.

– Uvijek postoji taj patronizujući stav: Ja sam u pravu, ja sam ispravan, ti si siromašan, loš i kad te ja učinim bogatim, ti ćeš da misliš kao ja i tebe da privedem pravdi – rekao je stručnjak.

Damjanac je istakao da se u sportskim vijestima može dobro vidjeti kako običan čovjek razmišlja, „bez velikog filtriranja politike“.

– Kada Đoković ili naši fudbaleri pobijede, to su hvalospjevi. To je: ‘On je isti kao Tesla, fudbaleri su najbolji na svijetu’. Prvi poraz, on je najgori. Ovaj da jede meso, ovi su najgori, imamo bolje u seoskom timu – kaže Damjanac.

Slični obrasci, kako je naveo, prisutni su i u partnerskim odnosima, u kojima se nakon raskida sve rjeđe prepoznaje obostrana odgovornost, već se bivši partneri često predstavljaju kao isključivi krivci za neuspjeh veze.

– Više nema raskida u kojem je ‘ja sam malo pogriješio, malo ona’, već su oni užasni, kreteni, jezivi i odvratni ljudi – rekao je Damjanac.

Prema njegovim riječima, lična iskustva, uključujući traumatične događaje, ponekad se koriste za potvrđivanje sopstvenog identiteta i predstavljanje drugih u negativnom svjetlu, čemu, prema njegovoj ocjeni, posebno pogoduju društvene mreže.

Damjanac je ocijenio da previše popustljivo vaspitanje „produžava period djetinjstva u kojem osoba vidi samo sebe“.

– Ovdje je lako dovesti ljude do narcizma i onda mislimo da treba samo ja, ja, meni, meni -zaključio je Damjanac.