Jedan od najeklatantnijih primjera ove jezičke transformacije jeste riječ bez koje ne možemo da zamislimo jutarnju kafu ili razgovor preko ograde komšija.
Ova riječ je toliko duboko ukorijenjena u naš mentalitet da je većina građana doživljava kao autohtonu. Međutim, u pitanju je turcizam (komşu) koji je na Balkan stigao sa vekovnim osmanskim uticajem i komšija se ustanio u svakodnevnom govoru. U sjenci ove popularne pozajmljenice ostala je naša domaća, slovenska riječ – susjed, prenosi Kurir.
Dok se u formalnom, književnom i administrativnom jeziku još uvijek žilavo bori za svoj opstanak, u živom, govornom jeziku susjed polako nestaje. Lingvisti često ističu da jezikom upravlja zakon ekonomičnosti, ali i zakon emocije.
Komšija kao specifična vrijednost
Riječ komšija je u našoj svijesti dobila specifičnu semantičku vrijednost koja ne označava samo osobu koja živi pored nas, već implicira bliskost, toplinu i zajedništvo.
Sa druge strane, susjed se danas nerijetko doživljava kao hladnija, distanciranija i previše formalna riječ. Ovo je samo jedan u moru primjera koji dokazuje da je jezik živa materija koja neumoljivo bira praktičnije puteve.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.