Dok jedni ističu da Hrvatska i dalje ima jednu od najljepših obala u Evropi, drugi upozoravaju da se sve češće postavlja pitanje sadržaja i doživljaja koji prate tu prirodnu ljepotu.
U jednom takvom osvrtu, novinarka Ivana Jurišić za portal Dnevno.hr prenosi razgovor i zapažanja koja otvaraju upravo ta pitanja, kroz priču sagovornika koji poredi iskustva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i iznosi svoje viđenje onoga što, po njemu, nedostaje u ponudi na Jadranu.
Njen tekst prenosimo u cjelosti.
U nedjelju oko ponoći vratila sam se s trodnevnog izleta u BiH i dok sam s prijateljicom jela po restoranima u kojima su cijene duplo, a negdje i trostruko niže od onih u Hrvatskoj, slučajno sam otkrila šta nije u redu s hrvatskim turizmom. Nisam sama došla do toga, već mi je to otkrio Irfan, prodavac koji već 15 godina prodaje kožne torbe u radnji na Baščaršiji, a Hrvatsku, kako kaže, voli kao sopstvenu zemlju.
Tog petka nekoliko puta smo prošle kraj njegove radnje i divile se ručno izrađenim torbama, da bismo se nakon petog ili šestog puta odlučile ući. U trenutku kad smo ušle, prodavac, za koga smo kasnije saznale kako se zove, bio je zauzet nekim turskim turistkinjama koje su u malu radnju ušle s četiri kofera pa se nije moglo ni mrdnuti. Kad je shvatio da govorimo skoro pa isti jezik, pokazao je rukom da ostanemo i da će nam se odmah posvetiti, samo da one izađu napolje.
Ko je bio u nekoj radnji na Baščaršiji zna da nećete tako lako otići jednom kad počnete razgovor s prodavcem. U našem slučaju počela je da pada kiša pa smo tako nas troje jedno 40 minuta stajali unutra i pričali o autentičnim sarajevskim torbama koje radi njegov teča, o slavnim ljudima koji su kupili torbe u njegovoj radnji (Hari Mata Hari pre samo nekoliko nedjelja i jedan poznati hrvatski sportista kojem je zaboravio ime), o najboljim restoranima u centru Sarajeva gdje ćemo dobiti najbolju hranu za najmanje novca i o Hrvatskoj.
Nema ljepšeg mora
Čim smo počeli da pričamo, Irfan nam je rekao da nema ljepšeg mora na svijetu od onog na hrvatskoj strani Jadrana.
– Bio sam ja u Francuskoj, u Grčkoj, u Dubaiju, u Španiji, u Italiji. Bio sam, stvarno, dosta mora obišao, ali nigdje nema do naše obale. Nigdje ne miriše more kao u Hrvatskoj. Možda je to i do nostalgije, ali ono more jednom kad ga posetite ne možete da ga se zasitite – započeo je svoju ljubavnu priču s našim Jadranom Irfan.
Na hrvatsku stranu Jadrana s porodicom je počeo da ide od 1997. godine, poslije završetka rata.
“Najčešće smo bili u Tučepima, ali znali smo malo i da mijenjamo. Ne znam šta ima u Hrvatskoj što je bolje od drugih mjesta, možda je to zato što govorimo isti jezik pa se razumemo, ali ima nešto što nisam našao nigdje drugdje”.
Jedna stvar mu nikako nije jasna
Koliko god se Irfanu sviđala Hrvatska i Jadran, jedna stvar mu kod njih nikako nije jasna.
– Objasni ti meni nešto, jer ja to ne razumijem. Bog vam je dao nestvarnu prirodnu ljepotu, nešto kao u Hrvatskoj nigdje nema. I uz svu tu ljepotu oko tebe ti turistima ništa ne nudiš. Pa, legendo, gdje vam je pamet, kao da ne žele da zarade više nego samo da ljudi šetaju po obali i eventualno pojedu sladoled. Pa dolaze porodice s djecom, toliko ih je. Pa, bolan, napravi zabavni park, napravi nešto, majmune. Nek ljudi imaju šta da rade i kad pada kiša. A ti bi, legendo, uzeo 150 evra za neki mali apartmančić na jedan dan, e pa ne može tako”, sve je bio ljutiji Irfan dok je pričao s nama.
Glavna atrakcija
– Pa daj nešto, uloži te silne pare koje zarađuješ. Evo, odemo mi pre koju godinu u Makarsku. Padne kiša i ne možeš nigdje. Kažu mi da im je glavna atrakcija jedan brod. Odoh ja, gledam, kao ono ne ide brod, nego se popneš u brod na molu i ti kao ručaš na palubi. Jedemo ribu, dolazi konobar crnih noktiju. Prži on i onda u onim plastičnim tanjirima ti donese dva krompira, kihne i kaže 25 evra. A dobro, legendo, platiću ja tebi 25 evra, ali daj mi nešto za to – objašnjava.
“Nisu problem cijene, problem je šta se za taj novac dobije”
Priča kako mu je žena nedavno s prijateljicom bila u Zagrebu i kako je tamo bolje nego na moru.
– Trude se ljudi, uzmu ti pare, ali trude se i da nešto daju za te pare, ali oni na moru, ajmo. Ovako su cure išle u zoološki vrt, po muzejima, išle po restoranima, kavanama, ima se šta raditi. Popeli se na vidikovac. One se vratile kući oduševljene, jedva čekaju da se vrate – kaže.
Kao i mnogi drugi gosti, Irfan kaže da nisu toliki problem cijene, problem je šta se za taj novac dobije.
“Ma, bolan, ja kad potrošim, potrošim, samo mi daj nešto. Znači, ako sam ja došao i košta u tom Zagrebu da budem beg, kod nas se to kaže sarajevski, hoću da budem baja, beg. Potrošiću 150 evra, neka. Ali daj mi da mi bude lijepo. Da. A u toj Makarskoj uzmu ti pare i još te gledaju preko oka. Pa to nigde nema na svijetu.”
Svako veče u istom restoranu
Onda nam je ispričao kako je prije nekoliko godina prijatelj bio na odmoru u Tučepima i svako veče nedjelju dana išao u restoran kod istog čovjeka na večeru.
– Svidjeli im se morski plodovi. I sad, jednu večer dagnje, jednu veče orade, drugu veče hobotnica, sedam dana čovjek dolazi i onda na kraju ni besplatnu kafu da dobije. Ja, i to je sramota. Razumijete, zamislite vi sada, vi dođete kod mene i uzmete ovu torbu danas. Dođete sutra, kupite drugu, dođete treći dan, kupite, pa nešto bih vam dao. Kod nas je to normalno, posebno kad su naši ljudi. Onim Turcima koji su pre bili njima ne bih dao, ali ovako našim ljudima s Balkana, naravno da bih.
Znaš koliko znači lijepa riječ i da učiniš, i ovako malo spustiš cijenu. Spustim ja vama cijenu 10 evra pa se odmah čovjek osjeća bolje, na ćevape možete besplatno da odete. Tako mi to gledamo u Bosni, da ljudima bude lijepo i da se dobro osećaju kad kod nas dođu u goste. A oni tamo nemaju osjećaja za to, a trebali bi, bolje će im se gosti vratiti, znam to – zaključio je svoju priču Irfan.
Prestala je da pada kiša, izlazimo prijateljica i ja da odemo na ko zna koju kafu i baklavu, a ja razmišljam da je čovjek u pravu. Ne mogu da mu kažem da nije. Znam da ima i drugačijih ljudi i da nisu svi isti, ali da je nešto pogrešno krenulo u hrvatskom turizmu – jeste. Zna to i ministar Glavina i premijer Plenković pa ljude mole da spuste cijene. Možda bi trebalo da čuju Irfana koji kaže da mu ne smeta da plati skupo, ali da želi da zna zašto je dao novac, da se dobro osjeća kad ga potroši.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.