Najviše turista je sunčanim periodima, kada nastaje i najveći broj fotografija, ali je prikaz pod snegom nešto posebno. Zbog lokacije, zima nije idealno vrijeme za odlazak na Ostrog, pa tako rijetko imamo priliku da vidimo kako pravoslavna svetinja izgleda prekrivena snijegom.
Ipak, posljednjih dana na društvenim mrežama možemo da vidimo baš takve prizore i najčešći komentar glasi: “Prizor je magičan”.
Bijela spoljašnjost manastira gotovo uklesane u stijene pod belinom obronaka planina i šuma djeluje gotovo nestvarno i bajkovito. I, nesumnjivo, svako ko se osmeli da u takvim uslovima pođe put Crne Gore i Ostroga, može da se nada potpuno novoj dimenziji uzvišenosti i osjećaju mira. Sam pogled na fotografije pruža baš takav utisak, piše Žena Blic.
Inače, manastir Ostrog je prije 100 godina, prije nego što ga je zahvatio veliki požar, izgledao potpuno drugačije, o čemu svedoče i stare fotografije koje možete pogledati u odvojenom tekstu. Takođe, zanimljiva je priča i o samom nastanku Ostroga i čudima koja se, prema pričama, ovdje dešavaju.
Nastanak manastira i istorija
Istorija Manastir Ostrog neraskidivo je vezana za ime Svetog Vasilija Ostroškog, jednog od najpoštovanijih svetitelja Srpske pravoslavne crkve. Manastir je smješten visoko u stijeni Ostroške grede, iznad oblasti koja je nekada pripadala porodici Bjelopavlića, u blizini starog Onogošta, današnjeg Nikšića. Teritorijalno, danas se nalazi na području opštine Danilovgrad u Crnoj Gori.
Manastir je u 17. vijeku osnovao hercegovački mitropolit Vasilije, čije se mošti i danas čuvaju u manastirskom kivotu. Rođen kao Stojan Jovanović 1610. godine u selu Mrkonjići u Popovom polju, u Hercegovini, još kao dječak je stupio u monaški život. Zbog tadašnjeg osmanskog “danka u krvi”, roditelji su ga poslali u manastir Zavalu, gdje mu je iguman bio stric. Nakon toga nastavlja školovanje u manastiru Tvrdoš, gdje prima monaški postrig, biva rukopoložen za sveštenika i postaje paroh u Popovom polju.
Vasilije je bio vladika zahumsko-hercegovački od 1639. do 1671. godine i u Ostrog je s monasima došao iz hercegovačkog manastira Tvrdoša, koji su porušili Turci.
Borba za vjeru u teškim vremenima
Period u kome je djelovao bio je izuzetno nepovoljan za pravoslavni narod. Sa jedne strane postojali su pritisci osmanskih vlasti, a sa druge pokušaji unijaćenja od strane Dubrovačke nadbiskupije. U takvim okolnostima, Vasilije je upućivan na važne crkvene misije – u Pećku patrijaršiju, na Svetu Goru, kao i u Vlašku i Rusiju, odakle je donosio pomoć i darove svom narodu.
Godine 1638. u Peći dobija čin mitropolita hercegovačkog i zahumskog, a kasnije i titulu skenderijskog mitropolita. Uprkos brojnim klevetama, progonima i neprilikama, istrajavao je u naporima da pomogne svom narodu i očuva pravoslavnu vjeru.
Nastanak manastira Ostrog
Nakon što je manastir Tvrdoš spaljen od strane turske vojske, mitropolit Vasilije započinje potragu za mjestom gdje bi nastavio monaški život. Prema predanju, prolazeći kroz oblast Bjelopavlića, zadržao se na Ostroškoj gori, gdje je pronašao staru isposnicu u kojoj je nekada podvizavao Sveti Isaija Onogoški. U tom prostoru nalazila se i mala crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice.
Uz blagoslov mitropolita Vasilija, monasi započinju gradnju nove crkve Časnog krsta, dok je postojeća crkva obnovljena. Zabilježeno je da je mitropolit priložio gotovo cjelokupno svoje imanje manastiru, otkupljujući zemlju od okolnih seljaka kako bi obezbjedio opstanak bratije. Ovi događaji potvrđeni su i u sačuvanim zapisima koje je lično ostavio.
Arhitektura manastira
Arhitektura manastira Ostrog jedinstvena je na ovim prostorima, jer je kompleks doslovno uklesan u stijenu. Upravo taj neobičan spoj prirode i duhovnosti učinio je Ostrog jednim od najprepoznatljivijih manastira na Balkanu, ne samo po izgledu, već i po brojnim svjedočenjima o čudima koja se za njega vezuju, piše Žena Blic.
Kompleks manastira Ostrog čine dva dijela. Veći je Donji manastir, smješten oko Crkve Svete Trojice, sagrađene 1824. godine, oko koje je većina manastirskih objekata, uključujući i konak. Gornji ili “Beli” usađen je u stenu, i do njega vodi uspon uskom stazom dugom tri kilometra. Čine ga dvije malene pećinske crkve, od kojih je jedna posvećena Svetom krstu i ukrašena freskama, koje su u 17. vijeku radili srpski zografi Jovan i Radul, a koje prikazuju Svetog Savu i Svetog Vasilija Ostroškog i scene iz Hristovog života i velikih praznika.
Druga crkvica posvećena je Vavedenju Bogorodice i u njoj su u jednom kovčegu mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Današnji izgled manastir je dobio između 1923. i 1926. godine, nakon obnove poslije požara koji je uništio veći dio manastirskog kompleksa Ostroga.
Čuda u manastiru
Mitropolit Vasilije se upokojio u manastiru Ostrog 12. maja 1671. godine, a na mjestu na kome je ispustio svoju dušu je nikla vinova loza, koja se i danas može vidjeti. Nedugo zatim, mitropolit Vasilije je kanonizovan za sveca Srpske pravoslavne crkve, koja svake godine 12. maja proslavlja spomen na njega.
Od tada, pa do današnjih dana se neprekidno događaju čuda Svetog Vasilija Ostroškog. Na zvaničnom sajtu manastira se stalno pojavljuju novi tekstovi koji svedoče koliko su velika čuda Svetog Vasilija Ostroškog, a u pohode manastiru gotovo svakodnevno dolaze poklonici, od kojih mnogi nisu pravoslavne vjere.
Običaji i zanimljivosti vezani za ovaj manastir su zaista brojni i mi ovdje možemo pomenuti samo neke od njih. Svakako među najznačajnije zanimljivosti spada priča o papučama Svetog Vasilija Ostroškog.
Naime, poznato jeda je tijelo Svetog Vasilija jedno od najvećih čuda, uzevši u obzir da je potpuno očuvano do današnjih dana, iako se ovaj svetac upokojio prije više od tri vijeka. Uz to, monasi manastira s vremena na vrijeme presvlače ovog svetitelja i, kako se tvrdi, njegove papuče budu izlizane, jer postoji vjerovanje da on ustaje i hoda.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.