"Čovjek misli da i dalje služi Bogu, a nije tako" Otac Predrag Popović objašnjava šta radi đavo kada uđe u ljude

Među njima se ističe i sveštenik Predrag Popović, čije se riječi, stavovi i razmišljanja rado prate i uvažavaju kako među vjernicima, tako i među širom publikom na društvenim mrežama, posebno na Fejsbuku i Jutjubu.

Ovoga puta, osvrnuo se na temu samoće i duhovne zamke uvjerenja da čovjeku “nije potreban niko”.

Opasnost izolacije i unutrašnje zatvorenosti

Otac Predrag Popović govori da nas đavo odvaja od suštine kad kažemo da nam u životu ne treba niko.

“Meni ne treba niko. Samo ja i Bog, razmišljanje je koje”, kako navodi i upozorava otac Predrag Popović, “nosi sa sobom brojne zamke jer se na taj način odvajamo od porodice, postajemo lijeni i nama je lakše upravljati bez opiranja. Na taj način čovjek uči da voli samoću”, a naš sveštenik ističe da takav odnos prema životu može biti opasan.

“Čovjek misli da i dalje služi Bogu, a nije tako”

– Đavo je time udario na suštinu spasenja čovjeka, a čovjek i dalje ima utisak da je Božji i da služi Bogu. Poslije toga je sve veoma lako – započeo je priču otac na svom Fejsbuk profilu.

U nastavku svog razmišljanja, on naglašava da se čovjek, kada se udalji od porodice i zajednice, postepeno udaljava i od zdrave duhovne ravnoteže. Takvo stanje, prema njegovim riječima, otvara prostor pasivnosti, unutrašnjoj praznini i gubitku životne energije”, kaže otac Predrag.

Porodica kao duhovni oslonac

– Kad čovjek izađe iz zajednice, kad čovjek izađe iz porodice, veoma je lako njime manipulisati. Prva stvar koju ‘demon’ radi kada uđe u čovjeka jeste to da ga odvaja od porodice. I čovjek počinje da voli da je sam i u svojim mislima – između ostalog je otac Predrag Popović ispričao u svojoj nedavnoj objavi i ponovo upozorio da ne izgovaramo i ne pomišljamo da nam u životu ne treba niko, prenosi Stil.

Zaključak: između slobode i udaljavanja

U svom obraćanju, otac Predrag ukazuje na to da granica između zdrave samostalnosti i potpune izolacije može biti tanka, ali i opasna.

Prema njegovom tumačenju, čovjek je po svojoj prirodi biće zajednice, a udaljavanje od porodice i bližnjih može dovesti do duhovne praznine i unutrašnje ranjivosti.