U narodnoj i pravoslavnoj tradiciji svaka radnja tokom krsne slave ima svoje značenje, pa tako ni gašenje slavske sveijće nije samo simboličan čin. Vjeruje se da način na koji se svijeća ugasi donosi mir, zdravlje i napredak domaćinu i njegovoj porodici.
Najbolje je da slavska svijeća bude od pravog voska, jer se on sporije i ravnomjernije topi, a plamen duže traje. Dužina svijeće zavisi od mogućnosti domaćina – u crkvenim prodavnicama najčešće se mogu naći one duge između 50 i 60 centimetara.
Tradicionalno se svijeća ukrašava papirnim ukrasom, koji ujedno sprečava da vosak kaplje po stolnjaku, dok mnogi danas dodaju i sličicu sveca zaštitnika.
Paljenje slavske svijeće
Prema običaju, domaćin pali slavsku sveću neposredno prije lomljenja kolača. Prije toga bi trebalo da se prekrsti, pomoli, pomene Boga i sveca koga slavi, poljubi sveću i tek tada zapali njen plamen.
Gašenje slavske svijeće
Svijeća bi trebalo da gori tokom čitavog dana, sve dok slavlje traje. Kada dođe trenutak da se ugasi, domaćin se preksti, uzima čašu sa vinom i sipa nekoliko kapi na plamen. Vino će tiho ugasiti svijeću, a taj čin simbolizuje blagoslov i zahvalnost, piše Magazin Novosti.
Čuvanje slavske svijeće
Poslije slave, mnoge domaćice čuvaju slavsku svijeću u fioci i pale je prilikom porodičnih molitvi tokom godine. Neki je nose u crkvu sljedeće godine, prije liturgije, i tamo je zapale u znak zahvalnosti.
Oba običaja su ispravna – važno je samo da se svijeća gasi i čuva s poštovanjem.
Slavska svijeća se može upaliti i kada sveštenik dolazi da sveti vodicu pred Uskrs, ali i u teškim trenucima, kada želimo da se pomolimo svom svecu zaštitniku i pronađemo unutrašnji mir.
Tada njen plamen, makar i mali, unosi toplinu i nadu u svaki dom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.