Naime, oni vjeruju da mrtvi ostaju u grobovima sve dok ne dođe kraj svijeta, kada će jedni iskusiti rajski mir, a drugi patnju pakla.
Upravo zato muslimani se pripremaju za smrt. Odnosno, kada neko umire, članovi njegove porodice i najbliži prijatelji su kraj njega kako bi mu pomogli da izdrži agoniji i mučenje u takozvanoj borbi za smrt. U trenutku kada nastupa smrt, umirujuća osoba treba da kaže “shahada”, što znači da nema boga osim Alaha. Prisutni uzvraćaju rečenicom: “Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un” (Zaista pripadamo Alahu i njemu ćemo se vratiti). Zatim se čita molitva za oprost grijehova pokojnika.
Priprema tijela za muslimanske sahrane
Prema islamskom zakonu, preminuli treba da bude što prije sahranjen. Što znači da organizovanje sahrana počinje odmah.
Da bi se tijelo pripremilo za sahranu, ono se mora oprati (Ghusl) i pokriti (Kafan). Po pravilu kupanje obavljaju bliske osobe koje su istog pola kao preminuli. Tijelo se pere najmanje tri puta i to sljedećim redom: gornja desna strana, gornja lijeva strana, donja desna strana, donja lijeva strana. Ženska kosa se nakon pranja upliće u tri pletenice.
Za pokrivanje, odnosno obmotavanje koriste se tri platna – donje, gornje i veliko za čitavo tijelo. Kod žena postoje još dva pokrova – za glavu i grudi. Ako je moguće, lijeva ruka pokojnika treba da leži na grudima, a desna na lijevoj ruci, kao u položaju molitve.
Tako umotano tijelo se osigurava konopcima. Jedan se vezuje oko glave, dva oko tijela i jedan oko članaka.
Muslimanske sahrane zabranjuju kremiranje i balsamovanje
Muslimanske sahrane obuhvataju čitanje pogrebne molitve koja je poznata kao “Salat al-Janazah”. Izvodi se u dvorištu džamije ili posebnoj sobi za molitvu, a okuplja sve članove zajednice.
Samom činu muslimanske sahrane prisustvuju samo muškarci. Preminuli se sahranjuje licem okrenutim ka Meki, a prisutni tri puta bacaju šaku zemlje u grob.
Period žalosti kod muslimana
U času smrti umrlog muslimana ni u kom slučaju nije dozvoljeno naricati, kukati i previše glasno plakati. Tuga i žalost za umrlim treba da bude samo stanje srca i osjećanja, ali ni jedno ni drugo ne smije da poprimi vidne spoljnje znakove.
Tipičan period žalosti traje do 40 dana, ali se ožalošćeni mogu vratiti svojim redovnim aktivnostima poslije tri dana. U tom periodu zabranjeno je primanje poseta, kao i nošenje raskošno ukrašene garderobe i nakita. Zapravo, odjeća za žaljenje za muškarce podrazumijeva tamna odijela, a ženama je obavezna crna marama, prenosi Žena Blic.
Za udovice postoje drugačiji običaji. Žalost traje četiri mjeseca i 10 dana kako bi se potvrdilo da žena nije trudna sa preminulim suprugom. Upravo zato u ovom roku ona se ne može ni ponovo udati. Da bi se izbjegle potencijalne simpatije udovicama je zabranjeno da komuniciraju sa nepoznatim muškarcima. Ovo pravilo se zanemaruje u hitnim slučajevima, kao što je odlazak kod ljekara, piše drnda.com.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.