„Kakve su nam misli, takav nam je život“, poznata je misao oca Tadeja koja nas podsjeća na snagu ljudskih misli i njihov uticaj na svakodnevicu. Način na koji razmišljamo oblikuje naše raspoloženje, ponašanje, odnose sa drugima, ali i način na koji doživljavamo svijet oko sebe. Kada njegujemo pozitivne misli, lakše pronalazimo mir, radost i snagu da se suočimo sa životnim izazovima.
Nasuprot tome, pesimizam i negativna očekivanja često nas sputavaju i udaljavaju od onoga čemu težimo. Pozitivne misli koje imamo o drugim ljudima otvaraju i jednu posebnu dimenziju, o kojoj je govorio arhimandrit Rafail Karelin, duhovnik Gruzijske pravoslavne crkve i teološki pisac.
Misli su, na neki način, most između nas i svijeta koji nas okružuje. Zato je važno da naučimo da ih usmjeravamo ka dobru, ljubavi, zahvalnosti i vjeri.
Za mnoge ljude molitva predstavlja upravo takvo utočište. Kroz nju sabiraju svoje misli, izgovaraju želje, nade i molbe, otvarajući dušu pred Bogom. Često se kaže da je molitva najiskreniji razgovor sa Bogom, trenutak u kojem čovjek može da iznese sve ono što nosi u srcu. Ipak, posebnu vrijednost ima molitva koju ne upućujemo za sebe, već za druge ljude.
Molitva za drugoga jedan je od najljepših izraza ljubavi
Duhovnici često podsjećaju da ne treba da se molimo samo za sebe i svoje potrebe, već i za ljude koji su nam bliski, za one koje volimo, ali i za one sa kojima smo u sukobu. Prema jevanđelskom učenju, pozvani smo da se molimo čak i za svoje neprijatelje, za ljude koji su nas povrijedili, kao i za one koji su skrenuli sa pravog puta.
Ako smo pozvani da molitvom obuhvatimo i one koji nam nisu naklonjeni, koliko je tek važno da se molimo za svoje bližnje, porodicu, prijatelje i sve one do kojih nam je iskreno stalo.
Otac Tadej govorio je: -Pripremite svoja leđa za teret onih za koje se molite. –
Ove riječi nose duboku duhovnu poruku. Moliti se za nekoga znači iskreno mu željeti dobro, nositi ga u svojim mislima i srcu i predavati njegove brige Bogu. Takva molitva ne treba da bude izgovorena reda radi, već sa vjerom, ljubavlju i iskrenošću, bez očekivanja bilo kakve nagrade.
Riječi Rafaila Karelina otkrivaju posebnu dimenziju dobrote
O značaju molitve za druge govorio je i arhimandrit Rafail Karelin, duhovnik Gruzijske pravoslavne crkve i teološki pisac:
–Kada se čovjek od sve duše moli za druge, onda anđeli čuvari tih ljudi mole se za njega. Tvoja molitva, kao odsjaj, pojačana molitvama anđela, vraća se tebi. –
U ovim riječima krije se važna duhovna pouka: ljubav koju kroz molitvu upućujemo drugima oplemenjuje i nas same. Kada se iskreno molimo za nečije zdravlje, mir, sreću i spasenje, činimo dobro ne očekujući ništa zauzvrat.
Dobro se često vraća onda kada ga najmanje očekujemo, možda ne u obliku koji smo zamišljali, ali ponekad baš u trenutku kada nam je najpotrebnije. Zato molitva za druge ne treba da bude trgovina sa Bogom niti očekivanje da će nam se dobrota vratiti istom mjerom. Njena prava vrijednost je u čistoj namjeri, ljubavi i želji da nekome bude bolje.
Možda upravo u tome leži jedna od najljepših životnih pouka: ne moramo uvijek biti u mogućnosti da nekome pomognemo djelima, ali uvijek možemo da ga se sjetimo u molitvi. A iskrena molitva, izgovorena iz dubine duše, jedan je od najljepših darova koje možemo nekome da pružimo, prenosi mondo.rs .
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.