Miris svježeg mlijeka, ruke koje pamte stari postupak i recept koji se ne zapisuje, već nasljeđuje. U domaćinstvu Čugurovića, jednom od rijetkih u Jadru gde se ovaj običaj još čuva, sirci nisu samo hrana, već porodično nasleđe, piše RTS.
– Nešto sam naučila od majke, nešto od svekrve. Svekrva je pravila isto kad sam došla, ona je to svake godine pravila za sebe, za prijatelje, i tako, familiju – ističe Slavica Čugurović.
U pripremi siraca vrijeme je, kažu, najvažniji sastojak. Dani od Ivanjdana do Petrovdana, daju im poseban ukus i teksturu. Mogu se pripremati i kasnije, ali, nisu isti kao kada sazre u pravo vrijeme.
Slavica objašnjava način pripreme: “5 litara mlijeka i dve kašike sirišta, i na vrijeme sve, ne smije dugo ni da stoji, da se cijedi, ne smije dugo na šporetu.”
– Sirci se suše u periodu kada je Sunce najjače, u periodu godinu kada su dani najduži, najsunčaniji i najtopliji i oni su izlagani u najrazličitijim posudama, mogli su da koriste tepsije, lopare, da ih uvijaju u tanke tkanine i postavljaju na krovove da bi bili što bolje osušeni – pojašnjava etnolog Ana Čugurović.
Nekada su se sirci pravili u svakom domaćinstvu koje je imalo krave. Danas ih priprema tek nekolicina porodica, a sa svakim ugašenim ognjištem nestaje i deo znanja koje se vijekovima prenosilo, prenosi RTS.
– Svakako bi bilo veoma značajno da se sačuva ova vještina i ovo znanje zato što su to u stvari znanja mnogih prethodnih generacija koja su se usavršavala kroz vrijeme i bilo bi šteta da se takva znanja izgube – ističe etnolog.
Sirci nisu samo specijalitet, već deo identiteta, a dokle god se ovaj običaj čuva, čuvaće se, kažu, i uspomena na način života koji je vijekovima oblikovao taj kraj.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.