Iako se podrazumijeva da su veze između roditelja i djece neraskidive, stvarnost pokazuje da sve više ljudi odlučuje da se udalji od najbližih članova porodice, pa čak i da potpuno prekine komunikaciju sa njima. Nekad su razlog dugogodišnje nesuglasice, neriješeni sukobi i povrede iz prošlosti, a ponekad se odnos postepeno narušava zbog različitih očekivanja, nerazumijevanja i nemogućnosti da se pronađe zajednički jezik.
Ovaj fenomen posljednjih godina privlači sve veću pažnju istraživača, posebno zbog promjena u načinu na koji djeca iz mlađih generacija posmatraju roditelje. Sve češće se postavlja pitanje da li krvno srodstvo samo po sebi podrazumijeva obavezu održavanja kontakta ili bi i porodične veze trebalo da počivaju na uzajamnom poštovanju, razumijevanju i osjećaju sigurnosti.
Koliko je ovaj problem rasprostranjen pokazuje i anketa agencije JuGov iz 2025. godine. Prema njenim rezultatima, čak 38 odsto odraslih Amerikanaca ne komunicira sa nekim od članova uže porodice. Među njima, 24 odsto nema kontakt sa bratom ili sestrom, 16 odsto sa roditeljem, dok je 10 odsto prekinulo komunikaciju sa sopstvenim djetetom.
Mlađe generacije drugačije gledaju na porodične odnose
Razlozi zbog kojih dolazi do prekida porodičnih veza veoma su različiti, ali stručnjaci primjećuju promjenu u načinu na koji ljudi danas definišu bliskost i porodične obaveze. Posebno je izražen trend među mlađim generacijama, koje sve više prihvataju koncept takozvanog „demokratizovanog srodstva“.
Ovakav pogled na porodicu podrazumijeva da se odnosi ne održavaju samo zato što su ljudi u krvnom srodstvu, već da moraju da se zasnivaju na međusobnom poštovanju i emocionalnoj sigurnosti. Za razliku od njih, starije generacije češće su porodicu posmatrale kao trajnu obavezu, u kojoj lojalnost ima prednost čak i kada postoje ozbiljni problemi.
Jedna osobina posebno se izdvaja kod roditelja koji izgube kontakt sa djecom
Zanimljivo otkriće donijela je naučna studija objavljena u časopisu Frontiers in Psychology, koja se bavila osobinama roditelja i odrasle djece u narušenim porodičnim odnosima. Istraživanje je pokazalo da roditelji koji imaju napete odnose sa odraslom djecom, a istovremeno su izrazito ekstrovertni, imaju 79 odsto veće šanse za potpuni prekid komunikacije. Međutim, posebno se izdvojila jedna komponenta ekstroverzije – entuzijazam, koji se pokazao kao najsnažniji prediktor budućeg otuđenja.
Na prvi pogled, ovakav rezultat može da djeluje prilično iznenađujuće. Logično je zapitati se kako osobina koja se povezuje sa toplinom, srdačnošću i željom za druženjem može da poveća rizik od udaljavanja između roditelja i djece.
Psiholog Ričard Blejk smatra da je upravo u tome suština problema.
– Ovo u potpunosti mijenja uobičajeni narativ. Roditelji iz ovog uzorka sa kojima su djeca prekinula kontakt nisu se isticali dominantnošću, već toplinom – napisao je Blejk.
Kako objašnjava, roditelji sa visokim nivoom entuzijazma ljubav najčešće pokazuju kroz česte kontakte, izražene emocije i energičnu komunikaciju. Njima takvo ponašanje predstavlja prirodan način iskazivanja bliskosti, ali odraslo dijete koje je već u zategnutom odnosu sa njima može ga doživjeti potpuno drugačije.
– Roditelj sa visokim nivoom entuzijazma pokazuje ljubav čestim, energičnim i emocionalno ekspresivnim kontaktom. Tako ljubav izgleda iznutra. Ali spolja, u odnosu koji je već zategnut, takvo ponašanje djeluje kao navaljivanje – objasnio je Blejk.
Kad želja za bliskošću postane pritisak
Portal PsiPost detaljnije je analizirao rezultate istraživanja i ukazao na to da roditelji i odrasla djeca istu osobinu mogu da doživljavaju na potpuno različite načine. Istraživači smatraju da povezanost entuzijazma i porodičnog otuđenja ukazuje na nesklad u potrebama dvije strane. Roditelji koji imaju izraženu potrebu za čestim i emocionalno intenzivnim kontaktom mogu vjerovati da na taj način održavaju bliskost. Međutim, odraslo dijete koje je već u lošem odnosu sa njima takvo ponašanje može da doživi kao gušenje, pritisak ili zanemarivanje sopstvenih granica.
Problem nastaje naročito onda kada dijete jasno pokazuje da mu je potreban prostor, dok roditelj nastavlja da insistira na komunikaciji kao da se ništa nije dogodilo. Umjesto da popravi odnos, takvo ponašanje može dodatno da produbi jaz između njih.
Istraživanje je donijelo zanimljive podatke i o osobinama odrasle djece. Pokazalo se da osobe koje imaju napet odnos sa roditeljima, ali su istovremeno veoma otvorene prema novim iskustvima, imaju 78 odsto manje šanse da potpuno prekinu kontakt sa njima. Takođe, osobe sa univerzitetskom diplomom imaju 72 odsto manje šanse da prekinu komunikaciju sa roditeljima u poređenju sa onima koji imaju završenu srednju školu.
Ljubav nije dovoljna ako nema bliskosti
Jedna od najvažnijih poruka ovog istraživanja jeste da namjera i način na koji druga osoba doživljava određeno ponašanje ne moraju uvijek da se poklapaju. Roditelj može biti uvjeren da čestim pozivima, porukama i izražavanjem emocija pokazuje koliko mu je stalo do djeteta. Međutim, ako druga strana takvu komunikaciju doživljava kao pritisak, rezultat može biti upravo suprotan od željenog.
– Ako su djeca prekinula kontakt sa vama, a vi ste bili puni ljubavi, ova studija pokazuje da to možda i nije odbrana kakvom je smatrate – napisao je Blejk.
On je ukazao i na to da toplina koja nije usklađena sa onim što druga osoba može da prihvati gubi svoj smisao.
– Ono što roditelj iznutra doživljava kao traženje bliskosti, sa druge strane izgleda kao proganjanje.
Istraživanje tako otvara važno pitanje o porodičnim odnosima: koliko je, osim ljubavi i želje za bliskošću, važno prepoznati potrebe druge osobe i poštovati njene granice. Jer ono što jedna strana smatra iskrenim pokušajem da sačuva porodicu, druga može da doživi kao dokaz da nije shvaćena i saslušana, navodi ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.